Sveti Siksto III. (432.-440.) – naslijedio je Celestina I. na stolici Petrovih nasljednika. Po rodu je Rimljanin, postao je svećenik te rimski biskup. Borio se protiv pelagijanizma koji odbacuje istočni grijeh i pretjerano uzdiže mogućnosti čovjekove slobode te niječe nužnost milosti za spasenje. Uspio je pomiriti 433. godine Crkvu u Aleksandriji i Antiohiji glede egzegeze Sv. pisma. Za njegovo se vrijeme završavaju gradnje rimskih bazilika (sv. Sabine, sv. Lovre, sv. Petra u okovima, sv. Marije Velike). Naglašavao je važnost Petrova nasljednika za život Crkve. Umro je 440. godine, a položeno mu je tijelo pokraj groba sv. Lovre na Tibertinskoj cesti.

Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.                1Kor 15, 9-10