Sveti Pio V., papa (1504.-1572.) – Michele Ghislieri rodio se 1504. godine u sjevernoj Italiji. Stupio je u red propovjednika i postao dominikanac. Slovio je kao revan i pobožan redovnik i svećenik. Vršio je službu inkvizitora u područjima koja su graničila s onima koja su nastavali protestanti. Imenovan je biskupom i kardinalom. Za papu je izabran 1566. godine uzevši ime Pio V. Reformirao je rimsku kuriju te uveo disciplinu u Crkvu. Nije bio vješt u politici, ali je uspio organizirati vojnu akciju koja je 1571. godine pobijedila kod Lepanta tursku mornaricu. Zasluge je pripisao Blaženoj Djevici Mariji, te je uveo listopadsku pobožnost u znak zahvalnosti i kao preporuku Crkve u njezin zagovor. Umro je 1572. godine, a žalost Crkve je zbog njega bila velika.

Kraljice svete krunice, beskrajne sreće more! Tebi se puci klanjaju, anđeli tebi dvore. Divno si čudo stvorila krunicu kad si nam dala, Nebo i zemlja pjevaju: bila ti čast i hvala.

Kraljice krunice, moli za nas! Kraljice krunice, budi nam spas!

Hrvatska pučka pjesma

Sveta Katarina Sijenska (1347.-1380.) – rođena je kao 25. dijete obitelji Benincasa. Kao djevojčica se posvećuje molitvi i doživljava prvi zanos i viđenje. Nakon smrti svoje najstarije sestre pristupa Trećem redu svetog Dominika. Posvetila se molitvi, postu, pokori, a proživljava duboka mistična iskustva. Njezin život se sve više otvara javnosti, napose djeluje kao  pomiriteljica gradova i država. Nastoji oko obnove Crkve. Najviše troši svoje energije da se papa iz Avignona vrati u Rim, u čemu i uspijeva. Godine 1375. primila je rane Isusove. Umire iscrpljena od molitve i apostolata 1380. godine. Proglašena je 1970. godine crkvenom naučiteljicom jer je ostavila iza sebe spise visoke teološke vrijednosti.

Ti si vječno Trojstvo, tvorac, a ja stvorenje. Spoznah, jer si me ti rasvijetlio, po novom stvaranju što ga ti učini nada mnom krvlju jedinorođenoga Sina tvoga, da si ljubavlju osvojeno od ljepote svoga stvorenja.

Iz “Razgovora o Božanskoj Providnosti” svete Katarine Sijenske

Sveti Ljudevit Marija Grignon de Monfort (1673.-1716.) rođen je u Bretanji koja slovi kao najkatoličkija francuska pokrajina. Potječe iz brojne obitelji, imao je dva brata i šest sestara. Bio je kao dječak pobožan, pa se pripremao za svećeništvo na više mjesta. Kao mladi svećenik djeluje u Nantesu i Poitiersu, pa kraće vrijeme i u Parizu. Obilazio je mnoga mjesta držeći pučke misije. Promiče marijansku pobožnost: preporučuje molitvu krunice te potpuno predanje Majci Božjoj. Napisao je dva spisa: “Rasprava o pravoj pobožnosti svetoj Djevici” (prevedena i na hrvatski) i “Ljubav vječne mudrosti”. Osniva žensku redovničku zajednicu “Sestre od Mudrosti” i mušku “Marijina družba” (monfortanci). Umro je 1716. godine držeći svoje posljednje pučke misije.

Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi. Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!                    

Antifona Blaženoj Djevici Mariji “Sub tuum presidium”