PJESME NA ČAST DJEVICI MARIJI
Evo nas u svibnju, mjesecu u kojem uz listopad imamo intenzivniju i naglašeniju marijansku pobožnost. Ne samo da se više moli krunica, nego se i zasigurno više, ali i poletnije i radosnije pjevaju marijanske pjesme kojima naš narod zaista obiluje. No, počnimo od samog početka i ukratko (ali i samo djelomično zbog šire namjene ovoga članka) prikažimo taj hod od nastanka do danas pjesmi na čast blaženoj Djevici Mariji.
Sve počinje s NAVJEŠTENJEM. To je čas kada je arkanđeo Gabrijel Djevici Mariji navijestio da će začeti i roditi Sina, te tako naša vjera tumači da je to čas utjelovljenja Kristova. Navještenje ili Blagovijest se slavi 25. ožujka, dakle točno devet mjeseci prije Božića – Isusova rođenja. Tri lika događaja Navještenja su; arkanđeo Gabrijel, Djevica Marija i golub(ica) koja predstavlja Duha Svetoga. Tako se uvriježilo u svim slikarskim ali i opisnim tekstovima o Navještenju. Od arkanđela Gabrijela dolaze riječi AVE MARIA ili AVE GRATIA PLENA DOMINUS TECUM, tj. ZDRAVO MARIO ili ZDRAVO MILOSTI PUNA GOSPODIN S TOBOM. Tako sam tekst najpoznatije molitve ali i jedne od najpoznatijih i najviše puta skladanih pjesama ZDRAVO MARIJO ili AVE MARIA, ali i svih njezinih inačica ili sličnih ili izvedenih ili proširenih, imamo po tom osnovnom tekstu koji je zapravo pozdravni usklik arkanđela Djevici.
Njezina se izvanredno bogata ikonografija ipak samo djelomično oslanja na Evanđelja, pa se nekako čini da se je stoljećima razvijala iz potrebe kršćanske crkve za materinskim likom, kakav je već postojao i u središtu mnogih starih religija. Izazov što su ga toj njezinoj ulozi uputili nestorijanci u 5. st.n.e. ili Reformacija u 16. st. samo je onima što su je štovali dao nov poticaj da je prikazuju, časte, štuju, slikaju ili joj pjevaju. Nestorijanci su naime Djevici Mariji nijekali svako pravo da se zove Majkom Božjom ili Bogorodicom, jer je po njihovom učenju ona rodila samo ljudskog Krista. No, na Efeškom saboru 431. g. taj stav je zauvijek osuđen, a Djevica je proglašena Bogorodicom, te je ubrzo u Rimu, današnja bazilika svete Marije Velike (s. Maria Maggiore) posvećena upravo Bogorodici kao prva crkva u svijetu. To je bio i signal da se Djevici Mariji i u štovanju ali i u svekolikoj umjetnosti počinju dodavati nazivi Maria Mater Dei i Sancta Dei Genitrix, odnosno; Bogorodica, Gospa, Madona, Mati Isusova i dr.
U samoj glazbi tekst AVE MARIA – ZDRAVO MARIJO (rekao bih praoblik i pratekst svih marijanskih pjesama i skladbi njoj na čast) u zapadnoj se liturgiji počeo upotrebljavati kao tekst ofertorija marijanskih blagdana. Prije Tridentskog koncila (1545.g.) skladatelji su često obrađivali proširene i parafrazirane verzije izvornog teksta. Sredinom 16. st. ustalio se običaj da se sklada tekst uz primjenu motivičke građe koralnog napjeva. Koralna se tema uzimala ili kao materijal za slobodnu polifonu obradu ili kao cantus firmus u jednoj dionici. Osobito su rado tekst AVE MARIA uzimali i obrađivali skladatelji 19. st. za tzv. solo popijevku uz pratnju klavira ili orgulja (L. Cherubini, F. Schubert i Ch. Gounod koji je za svoju – možda i najpoznatiju široj publici – AVE MARIA, zapravo prilagodio preludij u C – duru J. S. Bacha kojem je nadodao melodiju). Također u svjetskoj glazbenoj literaturi poznati su oratoriji na temu STABAT MATER koje su uglazbili A. Dvorak, G. Rossini, G. B. Pergolesi, A. Vivaldi i drugi. Veliki skladatelji su ostavili i kraće skladbe obično na latinski tekst AVE MARIA kao A. Bruckner, G. Verdi (kojemu je ta skladba AVE MARIA jedina skladba za mješoviti zbor a cappella!!!), W. A. Mozart, naš Ivan pl. Zajc i drugi. Umjetničke skladbe na osnovnu temu rađale su se i pod izvedenicama ili varijacijama poput AVE MARIS STELLA (Zdravo Zvijezdo mora), MAGNIFICATA (Veliča), J. S. Bacha i A. Vivaldija npr. zatim VESPERA C. Monteverdija i drugih.
Liturgijske skladbe s tekstom Zdravo Marijo u zapadnoj literaturi nalazimo kod svih naroda (uključujući naravno i naš) u raznim oblicima skladbi. Imamo ih od pučkih pjesama Bogorodici, solo popijevki, zborskih skladbi a cappella ili uz pratnju, kao i brojnih oratorija vezanih za Marijin lik i kult s drugačijim tekstovima poput Magnificata (Veliča) ili Vespera (Večernje). Također i u istočnoj liturgiji nalazimo na brojne skladbe posvećene Djevici Mariji, doduše karakterno vrlo različite od zapadnih, mogli bismo reći krute i ukočene poput krutih i ukočenih, često strogih ikona kakve nalazimo po crkvama istočne liturgije, ali ništa manje dojmljivih i lijepih, ništa manje duboko duhovnih i kontemplativnih. (S. Rachmaninov: BOGORODICE DJEVO RADUJSJA)
Najpoznatije hrvatske marijanske pjesme zaista su svima itekako poznate. One nisu samo izraz duboke vjere našega naroda već i izraz povjerenja u Mariju, Majku Božju kao najveću zagovornicu hrvatskoga naroda (FIDELISSIMA ADVOCATA CROATIAE). Marijanske pjesme su prisutne u svim razdobljima liturgijske crkvene godine, pa navodim samo najpoznatije i najpjevanije kod nas:
- ADVENT: POSLAN BI ANĐEL GABRIEL, O MARIJO TI SJAJNA ZORNICE, O RUMENA ZORO JASNA, ZDRAVO BUDI MARIJO
- BOŽIĆ: VESELI SE MAJKO BOŽJA, KAD DJEVA MILOST DOBILA
- KORIZMA: STALA PLAČUČ TUŽNA MATI
- USKRS: NEK MINE MAJKO S LICA TVOG, KRALJICE NEBA RADUJ SE
- MARIJANSKI BLAGDANI: ČUJ NAS MAJKO, LIJEPA SI LIJEPA, ZDRAVO DJEVO, O MILA MAJKO NEBESKA, MARIJO SVIBNJA KRALJICE, DJEVICE NEVINA, LJILJANE BIJELI, O DIVNA DJEVICE, MAJKO BOŽJA BISTRIČKA, K SUNCU PROSI
I na kraju, dok u ovom mjesecu svibnju ili u listopadu budemo pjevali Mariji, sjetimo se uske povezanosti marijanskih pjesama s našim narodom, našega povjerenja u nju, vjere u njezin zagovor i pomoć kod njezinog Sina Isusa Krista. Zato je ne bezrazložno i u jednoj od našim najpoznatijih pjesama ZDRAVO DJEVO u refrenu pozdravljamo i kličemo joj RAJSKA DJEVO KRALJICE HRVATA!
mo. Josip degl’Ivellio
“O, Gospojo svake dike,
Kojoj nije nigdi slike;
Ni takove još prilike,
Ni će biti po sve vike.
Jer si lipa sva kolika,
I Gospoja privelika.
Tko se tebi sad utiče.
Rajsku diku svaki stiče;
Kako pravoj toj kraljici,
I nebeskoj cesarici,
I pričistoj još Divici,
Dragoj našoj pomoćnici.”Iz “VERŠI OD ZAČEĆA B. D. MARIJE”, Toma Babić, 17/18 st.