OFS

fsr_grb

Franjevački svjetovni red (Ordo Franciscanus Saecularis) jedan je od tri reda koje je početkom 13. stoljeća osnovao sv. Franjo Asiški. FSR je javno udruženje u Crkvi. Raščlanjuje se u bratstva na različitim razinama (mjesnim, područnim, nacionalnim i međunarodnim) koja imaju pravnu osobnost u Crkvi.

Poziv OFS-a jest specifičan poziv koji prožima život i apostolski rad svojih članova. Stoga mu ne mogu pripadati oni koji su trajnom obvezom vezani uz drugu redovničku obitelj ili uz neku Ustanovu posvećenoga života. OFS je otvoren vjernicima svake vrsti. Njemu mogu pripadati:

– laici (muškarci i žene)

– svjetovni klerici (đakoni, svećenici i biskupi).

Svjetovnost jest karakteristika duhovnosti i apostolskog života pripadnika FSR-a. Njihova se svjetovnost, u pozivu i u apostolskome životu, ostvaruje u skladu s uvjetima pojedinog staleža:

–  za laike: njihovim doprinosom izgradnji Kraljevstva Božjega nazočnošću i aktivnošću u vremenitim strukturama;

–  za svjetovne klerike: služenjem Božjem narodu, kako je njima vlastito, u zajedništvu s biskupom i prezbiterijem.

I jedni se i drugi nadahnjuju evanđeoskim opredjeljenjem sv. Franje Asiškoga obvezujući se da će nastaviti njegovo poslanje zajedno s drugim pripadnicima Franjevačke obitelji.

Poziv FSR-a jest poziv živjeti Evanđelje u bratskome zajedništvu. U tu se svrhu članovi FSR-a ujedinjuju u crkvene zajednice koje se zovu bratstva.

Pravilo i život franjevaca svjetovnjaka jest ovo: opsluživati Evanđelje Gospodina našeg Isusa Krista, slijedeći primjer sv. Franje Asiškoga koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života s Bogom i s ljudima. Franjevački svjetovnjaci nastoje u svjetlu vjere produbiti vrednote i opredjeljenja evanđeoskog života po Pravilu OFS-a:

–  na putu obraćenja i oblikovanja koji se trajno obnavlja;

–  otvoreni zahtjevima koji dolaze od društva i od crkvenih stvarnosti, “polazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje”;

–  u osobnoj i zajedničkoj dimenziji toga puta.

Duhovnost franjevačkog svjetovnjaka jest nacrt života usredotočen na Kristovu osobu i na njegovo nasljedovanje, a ne detaljni program koji bi samo trebalo u praksi ostvariti.

Svjesni da je Bog od svih nas htio stvoriti narod i da je svoju Crkvu učinio općim sakramentom spasenja, braća i sestre se obavezuju na vjerničko razmišljanje o Crkvi, o njezinu poslanju u današnjem svijetlu i o ulozi franjevačkog laika u njoj, prihvaćajući izazove i preuzimajući odgovornosti koje im to razmišljanje otkriva.

Franjevački svjetovnjaci se obavezuju živjeti duh Blaženstava, osobito duh siromaštva (siromaštvo je uz poslušnost i čistoću jedan od tri temeljna stupa na kojima stoji franjevaštvo). Evanđeosko siromaštvo se očituje u pouzdanju u Boga, ono ostvaruje unutarnju slobodu te stvara raspoloženje da se unapređuje pravednija raspodjela bogatstva.

Također, franjevački svjetovnjaci se obavezuju smanjiti osobne zahtjeve kako bi duhovna i materijalna dobra mogli podijeliti s braćom, osobito onima posljednjima, te nastoje ljubiti i prakticirati čistoću srca, jer ona je izvor pravog bratstva.

Prvotni apostolat franjevaca svjetovnjaka jest osobno svjedočenje u onoj sredini u kojoj žive, te služenje izgradnji Božjeg kraljevstva u zemaljskoj stvarnosti.

Radi što boljeg služenja i veće osobne izgradnje u krugu bratstva ustanovili smo četiri sekcije ili grupe koje okupljaju članove udružene po posebnim potrebama (zahtjevima), po srodnosti interesa, odnosno po identičnosti izabrane djelatnosti.

Tako unutar bratstva djeluje MOLITVENA sekcija (u kojoj su pretežno članovi koji se zbog bolesti ili starosti ne mogu uključiti u rad neke druge sekcije), EKOLOŠKA sekcija (njezini članovi posebno se brinu oko čišćenja crkvenog prostora), sekcija za CARITAS (ova sekcija nastoji prikupljena novčana i druga materijalna dobra podijeliti siromašnima), te sekcija za STARE i BOLESNE. Ova posljednja u skladu sa svojim mogućnostima nastoji olakšati život starijim i bolesnim osobama, a u njoj uz članove FSR-a rade i pripadnici franjevačke mladeži – FRAME, s kojom FSR usko surađuje sa mnogim poljima.

MIR I DOBROtau