Sveti Vilibald (oko 700.-787.) – rođen je u Engleskoj u vjerničkoj obitelji koja je dala nekoliko svetaca (otac Rikard, brat Vunibald i sestra Walburga). Bio je u srodstvu sa svetim Bonifacijem. Odgojen je u samostanu Waltham u kojem je primio solidnu izobrazbu. Bio je mladić velikih želja te se zaputio na hodočašće u Rim i Svetu zemlju s ocem Rikardom i bratom Vunibaldom. Otac je preminuo već u Italiji, a braća su krenula dalje i sretno stigla u Isusovu domovinu. Na povratku su se zadržali na Monte Cassinu. Vilibald je svratio u Rim gdje ga je primio papa Grgur III. koji mu je izrazio želju njegova rođaka Bonifacija da dođe u Njemačku. Godine 740. ga je sveti Bonifacije zaredio za biskupa u Eichstaettu. Biskupovao je 45 godina te je umro u visokoj dobi. Relikvije mu se čuvaju u Eichstaettu.

Braćo, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo  – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni – Bog nam je svjedok – prikrivenom pohlepom. Niti smo od ljudi iskali slavu – ni od vas, ni od drugih – premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.

1Sol 2, 2b-8