Divnoj dakle

Usta moja, uzdižite
k preslavnome Tijelu glas
i Krv dragu proslavite,
što je proli za sve nas.
Čedo majke plemenite,
Ljudskog roda Kralj i Spas.

Dan je svima smrtnicima,
Djeva nam ga porodi,
I On prođe sijuć tlima
Zrnje riječi Božijih.
A na kraju vjernicima,
Divan spomen ostavi.

Kad je s braćom večerao,
Spas na gozbi posljednjoj,
Sav je zakon obdržao
On u hrani vazmenoj
I k’o hranu tad’ je dao
Sama sebe družbi svoj.

Gospod zbori i kruh biva
Svetim tijelom Njegovim,
Likom vina krv se skriva,
Okom toga ne vidim,
Ali sama vjera živa
Kazuje bezazleno.

Divnoj dakle Tajni ovoj
Klanjajmo se smjerno svi,
Stari zakon žrtvi novoj,
Nek se sada ukloni,
Vjera duši čovjekovoj
Nek spoznanje dopuni.

Bogu Ocu, Bogu Sinu
Hvala s pjesmom radosnom,
Slavimo im veličinu,
Častimo ih dušom svom,
K Duhu Svetom nek se vinu
Glasi s dikom jednakom. Amen.