Po samom svom nazivu, koral je prvenstveno zborno pjevanje. To je vokalno pjevanje jer dolikuje da «najsavršeniji instrument», ljudski glas, samo Bogu pjeva. Ona je jednoglasna, jer se time najbolje očituje jedinstvo naroda Božjeg u liturgijskom slavlju i ona je melodična. Svi pjevaju istu melodiju, dakle, nije polifona. Uz to, gregorijanski koral je pjevanje slobodnog ritma utemeljeno na starocrkvenim ljestvicama.

Notno pismo gregorijanskog korala je drugačije nego današnje. Tijekom povijesti je doživljavalo mnoge preinake. Počelo se bilježiti na jednoj crti s dodavanjem pomoćne crtice iznad ili ispod. Kasnije se ustalilo bilježenje na četiri crte. Nazivi nota uzeti su od prvih slogova himna sv. Ivana Krstitelja.

Visina nota u koralnoj melodiji je relativna. Smještaj nota određuje se koralnim ključevima (C-ključ i F-ključ). U koralu postoji samo dva kromatska znaka, a to je snizilica i njezina razrješilica. Koralne note nazivaju se neume.
Svi koralni napjevi skladani su u posebnim ljestvicama koji se nazivaju modusi ili starocrkvene ljestvice. Ima ih osam.
Papa Pio XII. u svom dokumentu «Musicae sacrae disciplina» ističe: «Svi kojima je Krist Gospodin povjerio zadaću da čuvaju i dijele bogatstvo njegove crkve, moraju brižno sačuvati ovo dragocjeno blago svetoga gregorijanskog pjevanja i učiniti da kršćanski puk obilno u njemu sudjeluje!»

Fra Niko Josić