Vjera je dragocjeni dragulj koji posjedujemo. Vrijedi više nego svako bogatstvo ovoga svijeta. Taj dragi kamen ili dijamant, ne mora biti posebno izbrušen da bi imao posebnu vrijednost, jer bez brušenja dijamant ostaje dijamant te ima neprocjenljivu vrijednost. Vjera je onaj nebrušeni dijamant koji ima vrijednost i u brušenom i u nebrušenom obliku. Vjera ostaje dijamant, odnosno vrijednost u svakom obliku.

Čuvši ove riječi zaplakao sam od sreće i krenuo prema kući. Od tada sam počeo razmišljati o vjeri, razmišljati o Bogu i o stvaranju. Pitao sam što je to vjera a duh mi je odgovarao.

Shvatio sam da vjera ima koprenu na očima. To znači da možeš vjerovati potpuno zatvorenim očima. Vjera te nikada neće prevariti i voditi krivim putem. Vjera je ono jedino čemu slijep čovjek može vjerovati i s tom vjerom slijepac može potpuno bezbrižno koračati. Vjera je stoga bijeli štap, najbolji vodič, vodič i savjetnik koji vodi do pravoga i jedinoga cilja. Vodi u život.

Vjera ima uvijek otvorene uši i ona dolazi po slušanju. Vjera jest slušanje. Zvuk koji odašilje je najmilozvučniji. Vjera je najsavršeniji i najusklađeniji zvuk. Ona je zvuk koji ne poznaje ultra ili infra zvuk. Ona nije ograničena decibelima ili herzima. Vjera je stalno prisutna i u stalnoj prisutnosti stalno čujna. Vjera je fides ex auditu. Upoznaješ istinu vjere slušajući nauk sv. Crkve. Ona je križ i ključ u ruci sv. Petra. Ta slika simbolizira činjenicu da je vjera predana nekome i da se po toj osobi širi i sveuprisutnjava. Vjera je na poseban i jedinstven način predana sv. Ocu Papi. Njemu, koji jest Petar, koji je graditelj, koji je stijena a time i Crkva Božja.

– Što je stijena? Što Crkva? – upitah duh svoj.

Duh, tako dobar, odmah mi odgovori.

– Crkva je vidljiva Stijena koja se nalazi na nevidljivoj planini koju zajedno sa svim nebesnicima nazivamo i kličemo Gospodin Bog Sabaot. Samo se preko te vidljive stijene, preko tog markiranog i dobro vidljivoga puta dolazi k Bogu. Crkva je ta koja omogućava prijelaz iz vidljivog u nevidljivo.

Prema tome, Papa je graditelj sveze Boga i čovjeka, neba i zemlje. On koji je vratar na zemlji, predaje po dopuštenju i poslanju Nebeskog Vratara, svoju vratarsku službu svakom apostolu, biskupu, a po biskupu svakom prezbiteru ili đakonu. Na kraju predaju tu službu i svakome laiku. Ovo je način na koji se okuplja sav svijet, svaka ovčica, sav narod, oko jednoga križa, s ciljem okupljanja oko jedne prave i iskonske Crkve. Stijene Božje planine. Od Boga sazdane i vidljive. Po Bogu osnovane. Na Bogu utemeljene. Čvrste! Na Stijeni sagrađene.

»Vjera je od propovijedanja, a propovijedanje riječju Kristovom« (Rim 10,17)

Vjera je dragocjeni dragulj koji posjedujemo. Vrijedi više nego svako bogatstvo ovoga svijeta. Taj dragi kamen ili dijamant, ne mora biti posebno izbrušen da bi imao posebnu vrijednost, jer bez brušenja dijamant ostaje dijamant te ima neprocjenljivu vrijednost. Vjera je onaj nebrušeni dijamant koji ima vrijednost i u brušenom i u nebrušenom obliku. Vjera ostaje dijamant, odnosno vrijednost u svakom obliku.

Ali ta vjera kao i dijamant, u samome čovjeku odnosno za čovjeka postaje vrjednija ako je čovjek svojim priborom brusi. Kod dijamanta je veća vrijednost zbog veoma preciznog i finog brušenja.

Kod vjere ta obrada ili brušenje biva vršena priborom življenja vjere, darivanju vjere i hranjenju vjerom, koju nam najbolji majstor, Isus Krist, na neki način daje, ostavlja i vazda kao najbolje brušenu, nudi potpuno besplatno.

No, mnogo puta pridajemo više pažnje privlačnim bojama ovozemaljskim nego dragulju vjere, najbolje brušenom dijamantu – Isusu Kristu.

Tada sam znao što mi mora biti na prvom mjestu. Bio sam zahvalan što mi duh ne šuti nego daje odgovor i pomaže u svemu. Shvatio sam kako moram početi misliti na taj dragi kamen, na taj možda neizbrušeni i oku neprivlačan kamenčić koji prebiva u svakome i od kojega svaki stvor živi.

(Nastavit će se…)