U ljubavi ne postoji strah

„Takvo je, da, takvo, upravo takvo je ljudsko srce, toliko zaslijepljeno i tromo, sramotno i nedostojno, pa želi ostati skriveno, ali ne želi da u njemu bilo što ostane skriveno.“ – sv. Augustin

Mir i dobro svima! 🙂

Danas ću vam ispričati priču o jednom srcu koje je pronašlo drugo, toliko slično sebi, ali opet i posve različito od njega.

  1. Srce upoznaje drugo srce.

ON: Jesi li ikada ikoga voljela, u ljubavnom smislu? Ali mislim stvarno voljela.

JA: Ne znam jesam li emocionalno spremna za takvu vrstu ljubavi. Jesi li ti?

ON: Jesam.

JA: Kako si znao da je riječ o ljubavi?

ON: Nisam htio da bilo tko drugi bude u njezinom srcu, drži je u naručju, bude onaj koga će ona voljeti. Nisam htio da bilo tko drugi zauzme moje mjesto.

JA: To nije bila ljubav.

ON: Zašto to kažeš?

JA: Jer o ljubavi ne razmišljam na jednak način poput tebe. Osobno, vjerujem da se u našim srcima nalazi Bog. Također vjerujem da upravo zbog toga trebamo voljeti svakog čovjeka. Ali opet, među gomilom tih srdaca koje trebamo voljeti, uvijek ćemo pronaći ono jedno srce koje će savršeno odgovarati našemu. Poput slagalice kojoj je nedostajao posljednji dio kako bi slika bila potpuna. I jednom kad pronađemo takvo srce, zbog spoznaje da trebamo voljeti svakog čovjeka, to srce voljet ćemo za nijansu snažnije od ostalih. Ono u čemu se naša mišljenja razlikuju je činjenica da ja vjerujem kako kad se između dva srca razvije ljubav, ona čista i iskrena ljubav koja je ustvari bezuvjetno prihvaćanje, prihvaćanje svih mana i vrlina bez ikakve namjere osim one da sve to zajedno volimo… Vidiš, ja vjerujem da je takva ljubav vječna, da nikada ne može prestati ili nestati. Jer, kako je to moguće, da nešto toliko snažno jednoga dana samo tako nestane?

ON: Nije moguće.

JA: Upravo tako! A kad te takva osoba zagrli, u njezinom ćeš zagrljaju napraviti maleno gnijezdo. I to gnijezdo bit će samo tvoje jer ćeš znati da na tom mjestu trebaš biti zauvijek. Jer ćeš znati da je to mjesto tvoj dom, da tamo pripadaš. Nazovi me ludom romantičarkom, ali osobno vjerujem da takvu vrstu ljubavi pronađeš samo jednom u životu. To je naš poklon od Boga. I takva ljubav je obostrana. Jednostavno nije moguće na takav način voljeti nekoga tko jednako snažno ne voli tebe. Mislim, kako bi uopće mogao? Ljubav je uzajamno davanje i građenje, ohrabrivanje i poticanje. Na Frami pjevamo da je ljubav strpljiva i dobrostiva, da ne zavidi, ne hvali se i ne oholi, da nije nepristojna, da se ne opravdava, da oprašta i zlo zaboravlja. Da podnosi apsolutno sve. Dakle, ne može nestati ili biti jednostrana.

  1. Srce razmišlja može li voljeti drugo srce.

ON: Najveća sreća u životu je pronalazak osobe koja tebe voli na jednak način na koji ti voliš nju. Imao sam takvu osobu.

JA: Nisi. Već smo razgovarali o ljubavi. Da si je osjetio, doista osjetio, ta osoba još uvijek bi bila pored tebe.

ON: S kim ćeš ti provesti ostatak svoga života?

JA: S osobom koja će me voljeti, a ne osobom koju ću morati impresionirati da bi me zavoljela.

ON: U tome je razlika između nas dvoje. Ti cijeniš i voliš samu sebe.

JA: Kako itko tko vjeruje u Boga može ne voljeti samoga sebe?

  1. Srce primjećuje promjenu u drugom srcu.

JA: Meni je drago što te vidim. Svaki put kad te vidim, nasmiješim se bez nekog posebnog razloga.

ON: Ovo mi je uljepšalo dan. Odmah je sve ružno nestalo.

JA: Znaš, nikad nije prekasno biti osoba kakva želiš biti. Svaki dan tvoga života je poklon. Cijeni ga i iskoristi na najbolji mogući način.

ON: Bojim se.

 Ova malena priča koja je, prije svega, izmišljena, metaforički napisana i djelomično kreirana prema mom osobnom iskustvu, dovela vas je do jezgre svakog problema.

STRAH.

Koliki su moji odnosi s ljudima propali upravo zbog straha. Koliko sam propuštenih prilika imala upravo zbog straha. Koliko sam propuštenih zagrljaja doživjela upravo zbog straha. Koliko puta nisam priznala pogrešku upravo zbog straha. Koliko se puta nekome nisam ispričala upravo zbog straha. Koliko sam puta pristala na zlo ili ga svjesno počinila upravo zbog straha.

Koliko me puta strah spriječio da govorim istinu i ništa osim istine. Koliko sam progutanih riječi ljubavi imala upravo zbog tog straha. Koliko sam puta mogla učiniti više od onoga što sam učinila, a što nisam učinila upravo zbog straha.

Koliko sam toga izgubila zbog straha. Koliko toga propustila. Koliko toga ne rekla i poslije se kajala.

A trebala sam sve to. Nisam se trebala bojati. Umjesto toga, samo sam trebala vjerovati.

STRAH NIJE OD BOGA.

Kada sam to shvatila, prestala sam se bojati. Strah u mom srcu više ne postoji. Neka ne postoji niti u vašima.

Neka se ne bojite reći volim te onda kada osjećate da trebate. Neka vas ne bude strah govoriti riječi ljubavi svaki dan, i to po nekoliko puta, ako je potrebno. Neka se ne bojite to pokazati sitnicama, koliko vam je doista stalo. Neka se ne osjećate loše ako druga osoba to neće cijeniti ili vam pokazati koliko ju je takvo što uistinu dirnulo. Neka vas ne sprječava hladno srce. I najtvrđa se srca lome zbog dobrote. I kamenje se prije ili kasnije zdrobi. Čak i oni koji na početku govore da nikada neće popustiti, nikada oprostiti, na koncu uvijek popuste i oproste. Vjerujte Bogu. Nemojte odustati. Barem pokušajte.

Vi otvorite svoja srca, a za ostale ćete lako. Jer jednom kad otvorite svoja srca ljubavi, više neće biti propuštenih prilika, razmišljanja što bi bilo kad bi bilo, kako je moglo biti, jesam li ili nisam trebao… Ljubav pokreće sve na ovom svijetu jer kad i ako imate ili doživite ljubav, imat ćete sve, vjerovali ili ne.

Zamislite samo… Jedan maleni, običan da u vašim srcima dijeli vas od toga da osjetite nešto prekrasno. Neka zaboravite strah. Prepustite se Bogu. Neka Otac vodi vaš život. Vjerujte da će vam On donijeti samo ono što je najbolje za vas. Kad će vam dani biti grozni, vjerujte da vam priprema nešto bolje. Dopustite Njemu da napiše vašu ljubavnu priču. I bit će to najiskrenija priča vašeg života. Samo vjerujte.

Ali izbacite strah, kako biste mogli napraviti mjesto za ljubav. U ljubavi strah ne postoji. Ne postoje niti sram, niti suzdržavanje, koje strah često povlači za sobom. Ne postoji ništa osim dobrote.

Volite i dopustite sami sebi da budete voljeni. Nije lako, znam. Koliko zidova imate vi, toliko sam ih imala i ja. Ali vjera ruši svaki zid. Naš Otac umjesto zidova gradi mjesto ispunjeno ljubavlju. A ljubav koju ćete vi osjetiti upravo zbog tog rušenja, srušit će zidove svakog čovjeka kojega će vam Bog poslati. I tako će nastati vaša životna priča. Tako je nastala i moja. 🙂

Blagoslovljeno vam bilo sve što činite i s velikom ljubavlju,

jerkovic.monika@gmail.com