Svaka se krjepost kuje u ognju njoj suprotnih mana. “Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube” (Jak 1,12). Sveti Bernard iz Clairvauxa u svome djelu Sermones supra Canticum Canticorum piše: “Treba da dođu napasti; jer kako kaže Apostol, neće biti krunjen, ako ne onaj, koji se valjano bori? A ako nema napasti, tko će se boriti, kada se nema protiv koga boriti.” Mogli bismo reći da sva ljudska dobra nastaju iz napasti, nastaju iz kušnje. To potvrđuju i Djela apostolska u četrnaestom retku gdje čitamo: “Kroz mnoge nam je nevolje ući u kraljevstvo Božje” (usp. Dj 14,21) Po ovome vidimo, kako su napasti, nevolje i kušnje u svojoj biti za nas ljude, svojevrstan kraljevski put u nebo. Zemlja je poput klesarske radionice u kojoj se neugledni kamen ljudskog tijela uljepšava. To je radionica u kojoj se kleše kamenje za Božji hram, koji mora biti izgrađen od ljudskog tijela, izgrađen u nutrini čovjeka koji je stvoren na sliku Božju. Zbog toga se ne može odvažiti na čistu ljubav prema Bogu i ljudima onaj koji nije bio kušan. Vjerojatno je svatko od nas čuo za onaj “Pavlov trn u tijelu”, poslaniku Sotone, koji ga je do smrti mučio da se ne bi uzoholio. Taj trn je vjerojatno bio povezan s napastima bludnošću. Nama to može zvučati paradoksalno, ali ovaj je trn istovremeno i obrana od grijeha nečistoće. Stoga se u tom smislu može zaključiti da prihvaćanje seksualnosti može biti i obrana od grijeha požude. Spolnost pripada dijelu puta u razvitku čovjeka jer biti i postajati čovjekom, znači biti u razvitku, rasti i sazrijevati. Tako je, na primjer sv. Augustin prvo poznavao svoju spolnost u njezinim tipično pubertetskim oblicima. Druga je razina bila da je doživio razliku između prijateljstva, onog dubokog i nježnog dodira duše i srca, i puke spolne privlačnosti. Osjetio je pritom i doživio da mu je često nagonska sila spolnosti razorila pravo prijateljstvo, budući da se uvijek radilo samo o “onom”… Zatim je iskusio što znači biti otac. To je bilo nešto sasvim novo. I napokon je započelo veliko preusmjeravanje u njegovu životu, nešto što ga je potaklo na to da njegov život poprimi drugi oblik. Stoga, gledati i razumjeti život kao put i razvitak znači imati strpljenja, strpiti se. To također znači dopustiti da Bog u nama djeluje kao u “Početku” kao onda kada je strpljivo, postepeno i kroz razvoj svega stvorenoga, zastavši u trenutku toga stvaranja i razvoja, stvorio čovjeka “na svoju sliku”. Razvitak spolnosti tako je upleten u sveukupni čovjekov razvitak. Zbog te stvarnosti čovjekov razvitak i rast na razini čuvstva, erotike i spolnosti ne odvija se odvojeno od njegova sveobuhvatnog duhovnog razvitka. Ovdje ipak treba nadodati da čovjekovo tijelo može probuditi strast koja onemogućuje doživljaj Boga. Zato Isus govori o “eunusima” koji su se radi Kraljevstva odrekli seksualnog užitka. Ali ovdje bi bilo pogrešno to odricanje od seksualnosti shvatiti kao amputaciju, agresiju ili mržnju. To odricanje se mora shvatiti kao priznanje neizmjerna bogatstva u onomu čega se odričem, jer kada prihvatiš svoju seksualnost i ujedno je smatraš jednim od najdragocjenijih darova ljudske naravi i razvoja, požuda ima manje šanse zavesti te u ponor grijeha na tom području. Nitko se ne smije odricati seksualnosti jer je ona odbojna, loša ili što u tebi budi nešto najgore, već upravo suprotno, jer je lijepa, dobra i sveta, jer je Božji dar čovjeku. U čemu leži i sama teologija seksualnosti. Seksualnost je Božji dar čovjeku. Ako tako shvatimo seksualnost kao dar od Boga neobično dragocjen onda takav dar dobiva smisao u darivanju Bogu iz ljubavi prema njemu. No, seksualnost sjedinjuje jedino dvoje ljudi i usmjerava njihovu pozornost jedino na tu ljubav i njih dvoje. Osim toga, seksualnost je vrlo zavodljiva, privlačna i silovita. Ako joj se pristupa bez odmjerenosti, može čovjeka svesti samo na nekog tko misli samo na seks i tko sve svoje snage usmjerava k jednom cilju: postizanju užitka. Zbog toga je kroz teologiju seksualnosti potrebno progovoriti o strasti i uzdržljivosti kako bi se i kvalitetno prošao taj put od strasti do uzdržljivosti, jer dimenzija erotike i spolnosti treba biti okružena brižnom pažljivošću i njegovana odgojem, samoodgojem, poukom i spoznajom u iskrenosti te pouzdanju tijekom cijelog čovjekova života, poštujući dakako posebnosti svakog pojedinog razdoblja, odnosno dobi.
(Nastavit će se…)
fra Mate Bašić