Sveti Marcelin i Petar – bili su klerici rimske Crkve: Marcelin je bio svećenik, a Petar egzorcist. Mučeništvo su podnijeli za vrijeme Dioklecijanova progonstva kršćana, vjerojatno 303. godine. Papa Damaz donosi izvješće o njihovu mučeništvu koje je čuo od krvnika koji ih je mučio. Odvedeni su u malu šumu, sami su morali iskopati svoje grobove i nakon pogibije u njih su bili bačeni. Odlična rimska gospođa Lucila ih je dala iskopati te su sahranjeni na starome rimskom groblju na Labikanskoj cesti. Ondje je car Konstantin podigao baziliku, a uz nju mauzolej za svoju majku Helenu. Dio se njihovih relikvija nalazi od 827. godine u Seligenstadtu na rijeci Majni. Njihova se imena spominju u Rimskome misalu.
Ta gledajte, braćo, sebe pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
1Kor 1, 26-31