Sveti Magnus  – njem. “St. Mang” (Der Grosse, Veliki), hrv. (Veljko, Velimir i sl.) Rođen je oko 699. godine, vjerojatno je bio Retroroman. Živio je kao benediktinac u St. Gallenu u Švicarskoj. Od 746. godine misionari najprije u istočnom Allgaeuu (područje između južne Njemačke i Austrije), a potom na poziv augsburškoga biskupa Wikterpa u gornjem toku rijeke Lech. Na rijeci je sebi sagradio ćeliju i oko sebe je okupljao mladež. Od ćelije se razvio benediktinski samostan koji mu je pomogao graditi kralj Pipin Mali (714.-768.). Umro je 6. rujna 772. godine, a biskup Lauto ga je sahranio u Augsburgu. Sveti Magnus je osobito štovan u Švapskoj, Bavarskoj, Tirolu i Švicarskoj, gdje su njemu u čast podignute mnoge crkve. Magnus je često ime u kraljevini Švedskoj.

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.                

1Iv 3, 1-2