Sveti Lovro Brindizijski (1559.-1619.) – rodio se 1559. godine. Rano je ostao bez oca pa i bez majke. S 14 godina stupi među braću kapucine u Veneciji. Završio je studij filozofije i teologije te je bio u svom Redu braći profesor, a vršio je različite službe, te bio provincijalni ministar; ujedno je bio vrstan propovjednik i vješt u diplomaciji. Stoga su mu pape povjeravale važne i povjerljive zadatke. Bio je ujedno obdaren mističkim darovima, napose dubokom kontemplacijom. Vrlo je bio pobožan prema euharistijskom otajstvu je je svetu misu služio i po nekoliko sati. Obdaren je bio i smislom za pisanje, ostavio je iza sebe vrlo vrijedna djela. Umro je u Lisabonu 1619. godine. Crkva ga je proglasila “apostolskim naučiteljem”.

Za vođenje duhovnog života, koji nam je zajednički s nebeskim anđelima i božanskim duhovima jer smo s njima sazdani na sliku i priliku Božju, svakako je potrebit kruh Duha Svetoga i Božje ljubavi. Jer milost i ljubav bez vjere nisu ništa, budući da je bez vjere nemoguće ugoditi Bogu. A vjera ne nastaje bez nevješćivanja Božje riječi: “Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom”. Navješćivanje dakle Božje riječi potrebno je za duhovni život kao što je osjemenjivanje nužno da započne tjelesni život.           

Iz Govora svetog Lovre