Sveti Ljudevit – potječe iz kraljevske obitelji Anžuvinaca, bio je u srodstvu sa kraljem svetim Ljudevitom IX. i po majci sa svetom Elizabetom Ugarskom. Rodio se 1274. godine u Napuljskom Kraljevstvu kao najstariji kraljev sin, pa je postao prijestolonasljednik. Bio je upoznao franjevce. Odrekao se prijestolja u korist brata Roberta te je stupio u Red Manje braće. Papa Bonifacije VIII. ga imenuje biskupom u Toulousu. Revno je vršio biskupsku službu i nosio je franjevački habit, svaki dan je blagovao sa siromasima. Umro je od sušice 1297. godine, a svetim je proglašen 1317. godine zajedno sa svetim Tomom Akvinskim.
Da bi vidjeli ovog blaženog čovjeka anđeoskog lica te slavna po čudesnim djelima i svakovrsnim krepostima, hrlilo je i dolazilo mnoštvo svijeta obaju spolova i svakog zanimanja… Svi su se vjernici izgrađivali na njegovu veoma pobožnom slavlju, tako učinkovitom propovijedanju, tako dubokoj poniznosti, tako usrdnoj samilosti, tako čednom razgovoru i veoma usrdnom vladanju; divili su se općenito svim njegovim djelima, govorima i kretnjama… Zato je svima, koji su promatrali osobu i život ovoga sveca, izgledao kao zaista nebeski čovjek i zemaljski anđeo.
Iz Životopisa svetog Ljudevita