Sveti Ilija – Prema hebrejskom ime Elijahu (Elias) znači “Moj Bog je Jahve”. On je starozavjetni prorok o kojem čitamo u knjigama Prvoj i Drugoj o kraljevima. Zovu ga Tišbijac jer je rodom iz Tišbe u brdovitom Gileadu. Za proroka je pozvan u vrijeme kraljeva Ahaba (875.-854.) i Ahazje (854.-853. prije Krista). Suprotstavio se kraljici Izabeli, princezi iz Tira, koja je u Izrael uvela štovanje poganskog boga Baala. Bio je žestok, ali revan štovatelj Boga Izraelova. Imao je bogata mistička iskustva. Prema Svetom pismu je živ uznesen na nebo te ga pobožni Izraelci očekuju da će ponovno doći. Prema Isusu to je bio sveti Ivan Krstitelj koji je djelovao u sili Ilijinoj. Sveti Ilija je u kršćanstvu štovan kao pučki svetac ali i kao uzor kontemplativnog života.
Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: “Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe?” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!” Ilija odgovori: “Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti”. I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
2Kr 2, 1. 8-13