Sveti Dominik (oko 1175.-1221.) – je rođen u kastiljskom gradu Caleruegi. Studirao je filozofiju i teologiju u Katedralnoj školi u Palenciji, sjeverno od Valladolida. Kao svećenik je najprije postao kanonikom Katedralnoga kaptola. Prolazeći sa svojim biskupom južnom Francuskom susretne se sa snažnim djelovanjem krivovjeraca katara. Shvatio je da se njima može suprotstaviti propovjednicima koji provode život po evanđelju. Godine 1215. okupi skupinu istomišljenika, pođe u Rim da papa odobri redovničku zajednicu – “Red propovjednika”. Oni se moraju posvetiti kontemplaciji, studiju i propovijedanju. Osnovao je i žensku granu, poznate po imenu dominikanke. Umro je u Bologni 1291. godine gdje mu se grob i danas nalazi.
(Dominik) se posvuda djelom i riječju pokazivao kao evanđeoski čovjek. Kroz dan nije bilo nikoga društvenijeg od njega i ugodnijeg s braćom ili drugovima, a u noćnim satima nitko nije bio ustrajniji od njega na najraznolikiji način u bdjenjima i molitvama. Govorio bi rijetko, osim s Bogom, to jest moleći, ili pak o Bogu. A na to je i poticao svoju braću. Često se i na potreban način obraćao Bogu da mu se udostoji udijeliti pravu ljubav, djelotvornu u brizi i nastojanju oko spasenja ljudi…
Iz raznih spisa o povijesti Reda propovjednika