Sveti Didak Alkalski (1400.-1463.) – Svečevo je ime prema latinskom “Didacus”, izvorno mu je španjolsko ime Diego de Alcala de Henares. Rodni mu je kraj Andaluzija, na jugu Španjolske. U mladosti se posvetio samoći i pokori, uzdržavao se od malog vrta, pravio je košarice i kuhinjsko posuđe, a pomagao je i siromahe. Onda je stupio u Red Manje braće u kojemu je kao samostanski brat vršio najobičnije službe i poslove. Bog ga je obdario karizmatskim darovima, napose ulivenim znanjem. Braća su ga cijenila te mu povjeriše službu gvardijana, a 1441. godine i vodstvo misije na Kanarskim otocima koje je napustio pod pritiskom kolonizatora. Hodočasti u Rim 1450. godine gdje je pomagao okuženicima od kuge. Umro je u Alkali nedaleko Madrida 1463. godine. Postao je jedan od najpopularnijih svetaca Španjolske.

Stoga, Bog, otac milosrđa, koji nam učini mnoge divne stvari, uresi svoga malenog i poniznog slugu svojim nebeskim darovima, raspali s vatrom Duha Svetoga, i svoju desnicu – po zagovoru svetog Didaka, kako u životu tako i poslije smrti – ispruži u mnogim ozdravljenjima, znakovima i čudesima. Po tome Didak dobi slavno ime ne samo među svojom subraćom, nego i među drugima.

Iz bule pape Siksta V. o proglašenju svetim svetog Didaka