Sveti Bruno (1030.-1101.) – utemeljitelj je kartuzijanskoga reda. Rođen je u Kölnu u plemićkoj obitelji. Studira u Kölnu, Reimesu i Parizu. Zaređen je za svećenika. Dvadesetak je godina predavač teologije, filozofije te latinskog i grčkog jezika. Nije mu odgovarao svjetovni život u kojem vlada raskoš, pokvarenost i gramzljivost. Odlazi u benediktinski red ali ga je napustio poradi popustljivosti i lagodnosti. Povlači se 1084. godine u okolicu Grenobla, gdje je bio biskupom sveti Hugo, u divljinu područja Chartreuse (lat. Chartusia), te sa svojim drugovima osniva red kartuzijanaca. Svaki redovnik ima svoju ćeliju te može provoditi smiren život rada, molitve, studija i trajne šutnje. Papa Urban II., učenik svetog Brune, pozove ga u Rim i on iz poslušnosti poziv prihvati. Nije ostao dugo na papinskom dvoru, nego se povukao u Kalabriju te osniva novu kartuziju u mjestu La Torre. U njem je bio opat, uz molitvu i rad pisao je i knjige. Umro je 1101. godine. Tijelo mu je neraspadnuto i sada leži u tamošnjoj crkvi.
Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Jahvina. Jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, i u imenu Jahvinu tražit će okrilje Ostatak Izraelov. Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moći će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.
Sef 2,3; 3,12-13