Sveti Antun Padovanski (1195.-1231.) – rođen je u Lisabonu, a roditelji mu na krštenju nadjenuše ime Fernando. Odlučio se kao petnaestogodišnjak za poziv augustinca te živi u Lisabonu i Coimbri. Ređen je za svećenika 1220. godine. Ostavlja augustince i prelazi k franjevcima i mijenja ime u Antun. Nije mu se ispunila želja da u Maroku misionari jer je obolio. Vraća se, ali ga olujni vjetar odnosi na Siciliju. U svibnju 1221. godine dolazi na “kapitul na rogožinama” u Porcijunkulu. Odlazi u Romagnu, a o njemu se pročulo nakon jedne propovijedi na mladoj misi. I od tada postaje putujući propovjednik. U međuvremenu uči braću teologiju, obavlja službu provincijalnoga ministra, piše svoje Sermones. U korizmi 1231. godine propovijeda u Padovi. Zdravlje mu se pogoršalo te je umro iste godine. Papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 30. svibnja 1232. godine.
Molimo, dakle, predraga braćo, i smjerno zazivajmo milosrđe Isusa Krista da došavši stane u sredinu, da nam dade mir, da nas odriješi od grijeha, da nam iz srca ukloni svaku sumnju, da u naše duše utisne vjeru u svoju muku i uskrsnuće, da zavrijedimo sa svetim apostolima i onima koji su vjerni Crkvi, dobiti vječni život. Neka nam to udijeli onaj koji je blagoslovljen, dostojan hvale i slavan u vjekove. Neka svaka vjerna duše usklikne: Amen, Aleluja!
Sveti Antun Padovanski, Iz propovijedi na osminu Uskrsa