Sveta Marija Magdalena – prikazana je samo s nekoliko crta u evanđeljima. Tijekom povijesti Crkve poistovjećivalo ju je s različitim ženama o kojima govore sveti pisci. Ipak prihvaćamo ono jasno o njoj rečeno: bila je osoba koju je Isus ozdravio, postala je Gospodinova učenica, stajala je pod križem njegovim te da joj se Uskrsnuli ukazao i povjerio joj je da bude blagovjesnica njegova uskrsnuća. Marija Magdalena je bila veliko nadahnuće za mnoge propovjednike, duhovne pisce i umjetnike. Postala je veoma popularna svetica u puku te su joj posvećene mnoge crkve i kapele, te slike i kipovi. Zaštitnica je mnogih zvanja: žena na lošem glasu, pokornica, frizera, proizvođača parfema. Ime joj nose mnoge žene.
A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: “Ženo, što plačeš?” Odgovori im: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše”. Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: “Ženo, što plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti”. Kaže joj Isus: “Marijo!” Ona se okrene te će mu hebrejski: “Rabbuni!” – što znači: ‘Učitelju!’ Kaže joj Isus: “Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu”. Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: “Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao”.
Iv 20, 11-18