Sveta Lucija – svetica je ranoga kršćanskog vremena ali je i danas veoma štovana, a uz njezin blagdan se organiziraju različita veselja i igre djece i mladeži. Živjela je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće u Sirakuzi na Siciliji. Život joj je oslikan mnogim i lijepim legendama. Kad joj je majka teško oboljela, pođu zajedno u Kataniju na grob sv. Agate. Prikazala se svetica u snu Luciji da će majka ozdraviti ali da će ona podnijeti mučeništvo poradi kršćanske vjere. To je odlučno prihvatila te je svoje imanje razdijelila siromasima i posvetila se duhovnom životu. Raskinula je zaruke, a zaručnik je prijavi kao kršćanku. Dugo su je mučili, iskopali su joj oči i na koncu ubodom mača pogubili. Lucija je zaštitnica očiju, vida i očnih bolesti.

A Isus povika: “Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.”.             Iv 12, 44-50