Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni Dan – blagdan je kada se Crkva u svom bogoslužju i molitvi sjeća svih pokojnih. Ovaj spomendan je u benediktinskom samostanu u Clunyju uveo opat Odilo 998. godine. Crkva je pak spomen mrtvih ustalila 1311. godine. Spomen svih vjernih mrtvih mora u kršćanima ojačati vjeru u uskrsnuće i u život vječni. Ujedno treba učvrstiti našu povezanost s vjernim mrtvima u čistilištu kojima možemo pomoći molitvama i žrtvama. To će se i nama uzvratiti od Crkve trpeće (u čistilištu) i slavne (na nebu). Spomen mrtvih i nas, koji hodimo zemljom, podsjeća da ćemo umrijeti, pa nas potiče na zauzetiji život u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjima.
A ti, Gospodine, milosrđa mi svog ne krati, / dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju. / Jer me okružiše nesreće nebrojene, / krivice me moje sustigoše / da gledat ne mogu: / više ih je no vlasi na glavi, / i srce mi je stoga klonulo.
Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš; / Gospodine, u pomoć mi pohitaj! / Nek se postide i smetu / svi koji mi o glavi rade. / Nek uzmaknu i nek se posrame / koji se nesreći mojoj raduju!
Bijedan sam ja i nevoljan, / ali Gospodin se brine za me. / Ti si pomoć moja i moj spasitelj; / o Bože moj, ne kasni!
Ps 40, 12-18