Već godinama studiram teologiju, a tek danas sam je i naučio. Već godinama molim i živim kao franjevac, a tek danas sam naučio istinski moliti i živjeti svoje redovništvo. Ne mogu a da ovo ne podijelim s drugima jer ta spoznaja, ta nauka, ta molitva i milost koja samo od Njega dolazi, predstavlja najveću radost i u svemu poziva na zajedništvo.
Danas se dogodilo moje novo rođenje, jer vidjeh Njega u Presvetom Sakramentu i to ne na onaj način na koji sam do sada mislio da je tako, odnosno, ne vidjeh Svetu Hostiju koja zrači, koja emitira zrake te nas tako posvećuje, već suprotno, vidjeh Presvetu Hostiju koja u sebi sve sabire, koja sve privlači k sebi gdje po Krvi i Tijelu Sina Božjega Duh Sveti sve sabire u Jedno. Vidjeh na taj način Krista koji je doista onaj Alfa i Omega, Onoga iz kojega sve nastaje i prema kojemu se sve kreće. Tada upoznah Boga koji uvijek sve privlači, koji uvijek i uvijek privlači, ali upoznah i sebe grešnika koji to privlačenje više puta svojim grijesima prekida. Ali Bog i dalje privlači i te zrake kojima on privlači moguće je obnoviti u sakramentima koji nas opet povezuju s Bogom. Ti sakramenti skidaju barijeru, ruše nasip koji prekida tu komunikaciju i dopuštaju ponovno privlačenje kako bi se svatko od nas sabrao u Bogu.
O moj Bože, pa tek mi je sada jasno ono što sv. Augustin govori: »Pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći Te, jer si nas stvorio, Bože, za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.« (Ispovijesti 1,1)
Da, ti si nas, Bože, stvorio za sebe, i jer si nas stvorio za Sebe, Ti nas Sebi privlačiš, Ti nas u Sebe sabireš, i zato jesu nemirna srca naša dok se ne smire u tebi, Bože moj, dok ih konačno potpuno ne privučeš u sebe, Gospode moj. I zato sada i ja, kao da poput Augustina čujem onaj glas iz visine koji je njemu tada govorio i meni sada: »Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati u sebe kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene.« (Ispovijesti 7,10)
O Bože moj, tek sada spoznajem jer si mi ti tu milost dao, da svaki puta kada Te u pričesti blagujem, ne primam ja Tebe, nego Ti primaš mene. Ti me primaš u svoje zajedništvo. I onda si mi danas onu milost dao, da gledam u tom svijetu sve one koji pričest blaguju, i tada vidjeh, kako se pričešćujući, sabiru u Tebe, Bože moj. Kao što ste Vi osobe Trojstva sabrani u jedno i u stalnom odnosu, tako smo i mi po pričesti sjedinjeni s Vama, i ne samo mi s Vama, već smo svi zajedno u Vama sabrani jer Duh nas Sveti po tom Svetom Tijelu sabire u jedno.
Gospodine, nedostojan sam sluga tvoj i želim biti u svemu samo Tvoj i stoga mi dopusti da se i ja sve više sabirem u Tebi služeći drugima. Privuci me k Sebi i ne dopusti da me bilo koji grijeh rasprši i potjera od Tebe jer i ja želim biti sabran u Tebi, i ne samo ja, već želim da se svi saberu u Tebi jer će tek tada biti mirna srca sviju, kada se smire, sabrana u Tebi, Bože moj.
O koja li je to divota, koja li je to radost, biti skupljen u Tebi. Daj da svatko od nas bude onaj zrak koji ti u Sebi pretvaraš da gori i svijetli, poput svijeće koja sabire okolni zrak i tako uvis plamenom gori, grije i svijetli. Daj da budemo poput rose koju biljka korijenjem sabire iz zemlje i tako raste i cvate mirisnim cvjetovima. Ili pak da budemo kao med u Tebi, med koji pčele marljivo proizvode sabirući pelud. I daj da budemo živa voda u Tebi koja se sabire sa svih strana svijeta, kap po kap te tako leprša padajući niz liticu, žubori, prolazeći kroz kanjon i umiruje se ulijevajući se u more, u more ljubavi, u Tebe, Bože moj.
I kako da ti još hvalu iskažem Bože moj, kada Ti mene s hvalom i bez hvale privlačiš, kada Ti mene sabireš u sebe i onda kada ja toga ni svjestan nisam, i onda kada ne mislim o Tebi, a Ti me i tada privlačiš. Privlačiš me u svoju Crkvu koja je Tvoje sabiralište na Zemlji. Privlačiš me u Svetoj Misi koja je Tvoja sabirnica u svijetu. Privlačiš me u pričesti koja je Tvoje sabiranje u sabirnici – Misi.
I tako nas vazda sve sabireš i sve se sabire u Tebi, jer Tvoje srce, Bože moj, neograničeno i nikada ispunjeno, ima mjesta za sve što si poradi sebe stvorio, o Bože moj.
Hvala ti, Bože moj i sve moje.