… “Sutra ujutro”, započeo je kirurg, “ja ću otvoriti tvoje srce …”
“Pronaći ćeš Isusa unutra,” prekinuo ga je dječak. Kirurg ga je pogledao u oči, uzdahnuo. “Ja ću skalpelom otvoriti tvoje srce,” nastavio je, “kako bih provjerio koliko ga možemo popraviti…”
“Ali kada otvoriš moje srce pronaći ćeš Isusa u njemu.” Kirurg je pogledao prema roditeljima koji su mirno i tiho sjedili nasuprot njima. “Kada provjerim možemo li ga popraviti, ponovo ću zašiti tvoj grudni koš i od tada ćemo planirati što nam je sljedeće za napraviti.”
“Ali pronaći ćeš Isusa u mom srcu. Biblija kaže da On živi tamo. Puno pjesmica govori o tome kako on živi tamo. Pronaći ćeš ga u mom srcu.”
Kirurgu je sada već bilo dosta. “Reći ću ti što ću pronaći u tvom srcu: oštećeni mišić, slabu opskrbljenost krvlju, slabe žile i pronaći ću način kako da popravim sve to.”
“Pronaći ćeš i Isusa tamo jer On tamo živi.” dodao je dječak.
Kirurg je otišao ………… Sjeo je u svoj ured, kasnije, pišući bilješke s operacije, “… oštećena aorta, oštećena pulmonarna vena, razvijena degeneracija mišića. Transplantacija srca ne bi uspjela, bez nade za oporavak. Terapija: sedativi i strogo mirovanje. Prognoza:”, tu je malo zastao, “smrt u roku od otprilike 1 godine.”
Zastao je, jer je osjetio da tu ima još nešto. “Zašto?”, pitao je na glas. “Zašto si to učinio? Ti si ga stavio ovdje! Zbog tebe ga boli sada; i prognoziraš mu ranu smrt. Zašto?”
Gospodin je odgovorio i rekao, “Dječak, moje janješce, nije bio namijenjen tvome stadu na dugi rok, jer on je dio moga stada i zauvijek će biti. U mom stadu nema boli i tu je prisutna udobnost koju je tebi teško i zamisliti. Njegovi roditelji će mu se tamo pridružiti jednog dana i oni će pronaći mir, te će moje stado nastaviti rasti.”
Kirurgove suze su postajale sve brojnije, a njegova ljutnja sve veća. “Ti si stvorio to dijete i to srce u njemu i dozvolit ćeš da on umre za nekoliko mjeseci. Zašto?”
Gospodin je ponovo odgovorio: “Dječak, moje janješce se vraća mom stadu jer je izvršilo zadaću koja mu je bila namijenjena; ja ga nisam stavio u tvoje stado kako bih ga izgubio, već kako bih ponovo vratio jedno izgubljeno janje.”
Kirurg je plakao…
… Kirurg je otišao do dječaka, sjeo pored njega, dok su njegovi roditelji sjedili na drugoj strani kreveta. Dječak se probudio i prošaptao, “Jesi li otvorio i pogledao moje srce?” “Jesam.” odgovorio je kirurg. “I što si pronašao tamo?” upitao je dječak. “Pronašao sam Isusa.”, odgovorio je kirurg.