Anđele, čuvari mili

Andeo

Oni svojom nevidljivom prisutnošću  nose naše dane.

Svojom nježnošću i nečujnošću neprimjetno vraćaju

osmijeh našim umornim licima.

Blago poput snježnih pahulja u tihim zimskim noćima

spuštaju se na naše izranjene duše, podajući im uvijek

nove snage i  cijeleći i najteže rane.

Kad poželimo poći krivim putem, oni nas blago

usmjeravaju na pravi.

I kad nas nitko ne čuje, oni nam svojim blagim šaptom

kazuju da nismo sami.

Oni nas tako tajnovito i čudesno šalju jedne drugima,

baš onda kad je potrebno.

Oni odzvanjaju u glazbi, plaču u kišama, spavaju u

snjegovima i bdiju nad nama na nebesima.

Oni nas s radošću dočekuju kad prvi put zaplačemo

ovom svijetu, bodre nas na našim zemaljskim stazama

i s utješnom mudrošću prihvaćaju kad napuštamo

ovozemne staze, kako bismo pošli  u susret Ocu.

Anđeli su  najsjajnije svjetlo u najmračnijoj noći,

oni su najljepši  Božji glas na zemlji.

Mirjam Zaninović