Sveti Bonifacije (672./675.-754.) – potječe iz engleske plemićke obitelji iz Wessexa, krsnim imenom Winfrid. Stupio je u benediktinski samostan Exeter. Kao četrdesetogodišnjak se 716. godine odlučio u misije među Germane. Dobiva misionarsku punomoć od pape Grgura II. koji ga oslovljava s imenom Bonifacije. Godine 722. ga je papa u Rimu redio za biskupa te mu je povjerio organizaciju novih biskupija. Ujedno podiže nove benediktinske samostane, kako muške tako i ženske. Podnio je mučeništvo 754. godine, u Friziji su ga ubili neki fanatici. Sahranjen je u katedrali u Fuldi gdje je i danas njegov grob. Zbog uspješnog misijskog djelovanja nosi naslov “Apostol Njemačke”.

Ne budimo nijemi psi; ne budimo šutljivi promatrači, ni najamnici koji bježe od vuka. Budimo budni pastiri što bdiju nad Kristovim stadom. Propovijedajmo odraslom i nejakom, bogatašu i siromahu, sav Božji naum, svim staležima i dobrima, već prema mogućnostima što ih Bog dade, u zgodno i nezgodno vrijeme, upravo onako kako je to napisao sveti Grgur u svojoj knjizi o dušobrižništvu.

Iz pisama svetog Bonifacija