Mazamari, 25. svibnja, 2010., utorak

Nakon 8 sati leta do Lime, 9 sati vožnje do San Ramóna, pa još 5 sati do Mazamarija, evo me konačno na mom radnom mjestu!

Taj divni Peru … Upravo koristim zadnje trzaje internetskih radio valova da vas obavijestim da sam sretno stigao u svoj novi dom. Fra Gerard me sutra napušta i ide dalje, a ja ostajem ovdje. Od sada pa nadalje: samo španjolski! Nitko ne zna ni hrvatski, ni engleski, ni talijanski! Imam osjećaj da će ruke i noge raditi sve u šesnaest…

Čeka me povratak prirodi i životu bez interneta i silnih inovacija modernog društva. Sve je divno i krasno! Čist zrak, odlična hrana, voća kakvog u životu nisam vidio! Domaća kava, domaći kakao, domaća koka…

Ljudi su dobri i gostoljubivi. Od svih sam viši za tri glave (neću se moći sakriti).

Današnja večernja misa: ha ha ha! Muy simpatico! Klinci pričaju za vrijeme cijele mise! Smiju se, udaraju se, brbljaju. Župnik ih opominje, psi trče po crkvi, a misu ima biskup. Ja kao tukac za oltarom znao izmoliti samo Padre Nuestro (Očenaš) i reći: »Amen.« Bit će zanimljivo ovdje…

Opis posla: klince u školi ću podučavati engleski jezik i pomagati župniku oko župe. Župnik je 70-godišnji Španjolac u top formi, bivši komandos (član specijalnih vojnih jedinica). U Mazmariju je završio vojnu akademiju (kao fratar). Ono što su radili mladići sa svojih 19 godina, on je radio sa svojih 50. Prvi dojam: zanimljiv čovjek! Bit će lijepo ovdje. Vozikat ću ga po okolnim selima u kojima škola ima plantaže ananasa, banana, kave, kakaa i ostalog voća.

Komaraca, začudo, nema. I bolje da ih nema! Jedino mi je žao što sam morao piti neke šugave tablete protiv malarije od kojih možeš oslijepiti! Mah… Bolje da ih nema.

U selu se nalazi i akademija za komandose. Selo je zadnje uporište civilizacije (iako nema asfalta). Južnije od Mazamarija nalaze se carstva trgovaca drogom, tako da je u svakom slučaju dobro imati komandose u gradu (i za župnika :-).

Ta divna zemlja… Zavolio sam Peru!

Od mene zasad toliko. Možda se tu i tamo domognem interneta, ako ga uopće ima negdje u blizini. Ako ne, čujemo se za tko zna koliko. Svakako me se sjetite 11. srpnja. Tad je moje đakonsko ređenje. Hasta luego!

p.s. Htio sam staviti par fotki, ali ovaj internet je prepreprespor. Treba mu pet minuta samo da mi otvori naslovnicu Facebooka.

No snaći ću se ja već. Fotke stižu uskoro.