Preminuće svetog našeg oca Franje – spomen je smrti Franje iz Asiza. Obolio je teško od  mnogih bolesti, iscrpljen pokorom, opečaćen Kristovim ranama Franjo smjerno očekuje smrt jer mu je “brat liječnik” jasno navijestio: “… umrijet ćeš krajem rujna ili četvrtog listopada”. Nalazi snagu i raširenih ruku kliče: “Dobro mi došla, sestro moja smrti!” Traži od braće da ga prenesu u Porcijunkulu. Ondje zamoli da mu iz Ivanova Evanđelja (Iv 13,1-15) pročitaju Isusov oproštajni govor i izvješće o pranju nogu. Potom braći razdijeli komadiće kruha. Zatraži da ga polože na zemlju gologa, raširi ruke kao na križ. Braća mu pjevaju “Pjesmu stvorova”, te s njima otpjeva psalam 142. I Franjo preminu navečer 3. listopada 1226., u dobi od 44 godine. Ostade među njegovom braćom sjećanje njegovog prijelaza k Ocu na nebo, te ga iznova i na njegov način obredom obnavljaju.

O presveta dušo, kojoj na samrti dolaze u susret nebeski građani, anđeoski se zbor raduje, a preslavno Trojstvo poziva govoreći: Ostani s nama dovijeka!

Antifona koja uvodi u Ps 142.