– molitva je otvaranje
– molitva je predavanje
– Bog nam daje razum, volju i osjećaje; čovjek otkriva Boga cijelim svojim bićem, odnosno time što mu je Bog dao
– mistici su otkrili da Boga ne treba tražiti toliko izvan nas koliko u nama
– čovjek je stvoren za ljubav; ljubav je smisao našega postojanja: u afektivnom, društvenom, psihološkom ili ontološkom smislu
– putem molitve čovjek stupa u vezu s Onim kojemu je bit ljubav i sam uči ljubiti
– putem molitve čovjek otkriva klicu božanskoga u sebi
– na molitvi nemamo potrebu posebno paziti na ono što govorimo; moramo shvatiti da nas On nadilazi, da bez Njega ne možemo ni voljeti, ni misliti, ni činiti dobra djela
– Bog ne treba savršene molitelje ni ljude
– predanjem čovjek ne gubi sebe, ne prestaje biti čovjek, nego naprotiv – bolje razumije sebe i druge
– bit kršćanstva je ljubav: prema Bogu i prema bližnjemu, pa i prema sebi
– ljubav se ostvaruje u izravnom kontaktu s Bogom, putem sakramenata i putem osobne molitve
– molitva je boravljenje u prisutnosti Onoga koji me ljudi, poznaje moje slabosti, odvraca me od zlog puta, koji me nikad ne osuđuje; od Njega učim kakav trebam biti prema drugima
– molitva uči poniznosti, pomaže biti umjeren i jednostavan
– molitelj se uvijek oduševi svakim dobrim djelom drugoga čovjeka
– molitvom bistrim svoje umorne ili suzne oči da bih bolje vidio oko sebe, ali molitvom umivam i svoje srce da bih nakon nje čistijeg srca nastavio živjeti s drugim ljudima i drugim stvorenjima.
– sv. Terezija: “Maleni put”: maleni su svjesni svojih talenata pred Bogom, ali znaju da za sve trebaju zahvaliti Bogu koji ih daje; a nase je da se njima sluzimo i tako surađujemo s Bogom
– molitva i rad, to ti je kao da veslaš: potrebna su ti dva vesla; jedno veslo je molitva, drugo je rad; ako vrtiš samo jedno, samo se okrećeš u krug, tek s oba vesla možeš tim čamcem nekud i doći
– u kontemplativnoj molitvi čovjek ne razmatra otajstva nego samo slavi Boga i uživa u njegovoj prisutnosti; nema potrebe za riječima, razumije se srcem; naprosto se POZNAJE