Prolazila je ta godina u kušnji i tuzi u radosti i zahvaljivanju i napokon došao je dan moga ulaska u samostan. Službeno sam primljen u postulaturu u ponedjeljak 14. kolovoza 2006. a toga se datuma u Crkvi slavi blagdan sv. Maksimilijana Marija Kolbea, prezbitera i mučenika.

Nas četrnaestorica smo tada bili primljeni u postulaturu ili prvu, početnu godinu franjevačke formacije. Bilo nas je osmorica koji smo došli iz svijeta, dakle kao kasnija zvanja a šestorica su bila iz sjemeništa. Taj život u postulaturi je nešto nezaboravno. To je život otkrivanja, život ufanja, život iščekivanja.

Doista, ta je godina dana prošla kao jedan dan, jer: »Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.« (2Pt 3,8)

U toj godini, koja je kao jedan dan, upoznavah samoga sebe, upoznavah Boga i upoznavah sve, svu braću i sestre stvorove. U toj Godini učah moliti, stvarah komunikaciju s Bogom! U tu molitvu osobito spada molitva Časoslova koji se po starom običaju slavi tijekom dana, Crkva tako ispunjava zapovijed Gospodinovu o neprestanoj molitvi, iskazuje hvale Bogu Ocu i posreduje za spasenje svijeta. Pjesmu hvale, koja se na nebesima pjeva kroz svu vječnost i koju je Vrhovni Svećenik Isus Krist prenio u ovo zemaljsko progonstvo, Crkva ustrajno i vjerno nastavlja kroz tolika stoljeća, u divnoj raznolikosti oblika.

Časoslov je meni postao spas. On ne samo da je postao spas nego on jest spas za dušu!
Kada sam jednom molio, gledah u prednju koricu Časoslova i ugledah SOS u samome nazivu ČASOSLOV. Tada od radosti uskliknuh, ne znam više što, ali vjerojatno nešto kao ajme i rekoh sam sebi: časoslov je doista spas za moju dušu. On je spas za sve duše. To se čak očituje i u njegovom imenu. Ta knjiga je SOS. To je Save Our Souls. To je spasite naše duše.

Isuse, ovu liturgiju časova si dao za spasenje naših duša. Hvala Ti što i po Časoslovu mogu spasiti dušu, mogu spašavati duše. Hvala ti što kada molim Časoslov molim za duše, molim za spas drugih, molim za spasenje svijeta.

»U spas tvoj se, Gospodine, uzdam!« ( Post 49,18 )

»O neka dođe zbog Časoslova spas nama!
Kad Gospodin promijeni udes naroda svoga.
Klicat će Jakov a radovat se Izrael!«  ( usp. Ps 14, 7 )

»Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Jahve im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.« ( Ps 37, 39-40 )

Okrilje je Božje u tome časoslovu. On nam doista pomaže. S njime i u njemu nam je svaki zaklon u vrijeme nevolje.

Časoslov je »kao na glavi ulje dragocjeno
     što slazi na bradu, bradu Aronovu,
što slazi na skute haljina njegovih;
kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion.« ( Ps 133, 2-3 )

Oni koji ga mole pa »kad su ožednjeli i tebe prizvali,
napojiše se vode iz strme pećine
i zagasiše žeđ iz tvrda kamena.« ( Mudr 11, 4 )

Po časoslovu »je spas u ruci njihovoj,
jer se i oni Bogu utječu
da im poda milost izlječenja
i lijek za spas života.« ( Sir 38, 13-14 )

I što mi na kraju preostaje nego hvaliti Boga i slaviti njegovo Sveto Ime, jer dadne nam časoslov spasenja, daje spas dušama našim!