Blaženi Ivan Duns Skot (1265.-1308.) – je slavni skolastički filozof i teolog, nazvan “oštroumni naučitelj” te kao pobožni branitelj bezgrješnosti Blažene Djevice Marije “marijanski naučitelj”. Ivanu je domovina Škotska, a rodno mjesto Duns. Rođen je 1265. godine u obitelji koja se dobrotvorno pokazala prema franjevcima, o njihovu dolasku u Škotsku. Stupio je u Red Manje braće u koji ga je primio ujak fra Ilija Duns. Za svećenika je zaređen 1291. godine. Studira u Parizu gdje je bio i profesor. Odbio je potpisati apel kralja Filipa Lijepoga pa je morao napustiti Pariz 1303. godine. Opet je nakratko u Parizu, a onda se seli u Köln. Umro je vjerojatno od upale pluća 8. studenoga 1308. godine. Teološki je izrazio franjevačku predanost Gospodinu Isusu Kristu i pobožnost prema njegovoj majci Mariji braneći njenu bezgrješnost te ostaje vjeran Crkvi i papi. Njegova je misao da je “ljubav prava praksa”, njom je dao prednost ljubavi nad znanjem.
Duh i ideal svetog Franje Asiškog krije se i vrije u djelima Ivana Duns Scota, koji je, podređujući znanje dobrom življenju, postigao da u njegovim djelima živo diše serafski duh asiškog Patrijarhe. Dokazujući prednost ljubavi nad znanjem, ističući sveopće prvenstvo Krista, tog Božjeg remek-djela, proslavitelja Presvetog Trojstva, Otkupitelja ljudskoga roda, Kralja u naravnom i nadnaravnom redu, kojem uz bok blista iskonska ljepota Bezgrješne Djevice, Kraljice svemira, Duns Scot divno osvjetljuje vrhunac Evanđeoske Objave, kako su ih posebno sveti Ivan i sveti Pavao vidjeli, gdje veličanstveno lebde u Božjim osnovama spasenja.
Pavao VI., “Alma Mater”, Apostolsko pismo o 700. obljetnici rođenja blaženog Ivana Duns Scota