Kao žuto lišće što pada svaku jesen, opada i broj populacije našega naroda. Sve više njih umire, sve se manje rađa. Sve više njih iseljava, sve manje njih se vraća. Tako su već sa stabla čovječanstva izbrisane mnoge populacije i veliki kulturni narodi: Egipćani, Asirci, Babilonci, Feničani, Midjanci, Perzijanci, Grci, Rimljani, Iliri, i nestali su s obzorja ove ljudske povijesti. Najčešći uzrok propasti svih tih naroda nalazila se u slabljenju i opadanju vjerskih i moralnih vrijednosti, koje su susljedno dovodile do razvratnosti u životu, radile protiv obitelji, opustošile domaće ognjište, zaboravile svoje nacionalne, društveno-etničke vrijednosti. Ti propali spomenuti narodi počeli su gaziti prirodne zakone, predali se onom nenaravnom i širili različite ideologije koje su kao glavni cilj imale uništenje obitelji. S druge pak strane, veliki kineski i izraelski narod, uza sve probleme koje su kroz povijest prolazili, ipak su se održali do današnjih dana, jer su uvijek čuvali svetost svoga obiteljskog ognjišta.
Ako samo sagledamo stare Grke i njihovu povijest o kojoj nam piše Polibije, još dva stoljeća prije Krista o toj staroj Heladi (Grčkoj), vidjet ćemo uzrok propadanja stare Grčke, jer on zapisuje: “U moje doba čitava je Helada (Grčka) trpjela od pomanjkanja djece, i uopće ljudi, radi čega su mnoga mjesta bila pusta, a polja nisu više davala plodove, premda nije bilo ni neprestanih ratova ni pomora. Tome je bilo tako jer su se ljudi podali taštoj vanjštini, pohlepi za novcem i lijenosti, zato se nisu htjeli više ženiti, ili, ako su se ženili, nisu htjeli svu djecu odgajati, nego najviše jedno ili dvoje, kako bi ih što bogatije odgojili i ostavili u nekom materijalnom bogatstvu. Tako se to zlo, neopazice brzo širilo, a ljudi toga nisu htjeli biti svjesni.” Na ovaj su se način vrlo brzo pojavile posljedice ovakve prakse neimanja djece. Sparta je za Perzijskih ratova 550-449. pr. Kr. imala još 8000 Spartanaca slobodnih za oružje; u bitci kod Leuktre 371. g. pr. Kr. bilo ih je samo 1500; godine 244. pr. Kr. samo sedamsto. Također je Peloponez imao u bitci kod Plateje 479. g. pr. Kr. 70000 ratnika; 300 godina kasnije mogao je skupiti samo oko 30000, a još 300 godina kasnije, oko 120. nakon Krista, još samo 3000 ratnika. Po ovome je vidljivo da su tadašnji Heleni propali politički i također u narodnom pogledu. To osobito potvrđuje činjenica što današnji Grci imaju samo jezik i pokoji kameni stup, hram ili kip starih Helena, a etnički su mješavina mnogih naroda, osobito Slavena, koji su bili preplavili čitavu Heladu.
Isto se dogodilo i starome, velikome Rimu. Dok je god kod njih bilo vjere, ćudoređa, sređenog obiteljskog života, obiteljskih zajednica, prirodnih načela, poštenja i požrtvovnosti, bili su silni, hrabri, i tako su postali gospodari cijeloga tada poznatoga svijeta. Kad su pak napustili stare vrline, te počeli rušiti obiteljsko ognjište, predavati se nastranostima, i nastranosti smatrati prirodnima, te razne nenaravne sklonosti promovirali kao naravne i poželjne, rimljani su strmoglavce jurnuli u vlastitu propast. Tako su rasipnost i tjelesni užitak, strast, devijantne seksualne sklonosti, zavladale kao kakva lozinka propadajućeg društva: jednako kod skorojevića kao kod Licinijevaca-Kalpurnijevaca i onih nakon Quintusa Caeciliusa Metellusa Piusa Scipio Nasicae. U to vrijeme nosila su se pamučna odijela, koja su više otkrivala nego pokrivala, svilene haljine u žena, koje su počeli nositi i muškarci. Što se pak braka i rađanja djece tiče, nakon posljedica dekadencije i razuzdanog protunaravnog načina življenja Rimljana, zanimljivi su agrarni zakoni Lex Sempronia Agraria Tiberiusa Semproniusa Gracchusa, koji su propisivali po prvi puta nagradu za svako rođeno dijete. Još je interesantniji Augustov zakon Lex Iulia de Maritandis Ordinibus ili Lex Iulia et Papia Poppaea kojim se promovirala ženidba i obitelj do te mjere da su se neženje kažnjavale. U to je vrijeme najveće dekadencije stare rimske civilizacije, razvod braka postao običan i svakodnevni događaj, o čemu prije, u vrijeme rimskog zlatnog doba, nije ni govora bilo. Quintus Caecilius Metellus Macedonicus, inače poštenjačina, koji je marljivošću priskrbio lijepo imanje i imao brojno potomstvo, smatrao je brak kao nepodnošljivi teret, ali ga je ipak kao konzul Senata građanima preporučivao kao domovinsku dužnost. Tako je jednom prigodom pred građanima Rima izjavio: “Građani, kad bismo mogli, svi bismo se riješili ovoga tereta. Ali jer je tako narav uredila, da se ni s ženom ne može udobno živjeti, a bez žene nikako, stoga je pametno više se starati oko trajnoga pristojnog života negoli raskošnog, ali kratkotrajnog.
Žalosno je bilo stanje Rima malo prije Kristova dolaska jer tada biti siromah nije bila najgora sramota i zločin, nego jedina. Za novac je kupovao državnik državu; a što danas državnici čine? Građanin je kupovao slobodu; a što danas građani čine? Za novac su se kupovala časna mjesta i glasovi naroda; a što se danas čini? Za novac se prodavala odlična dama jednako kao i obična prostitutka; a što drugačije danas ljudi čine? Također je pomanjkanje brakova i djece haralo po višim krugovima društva, među moćnijima i bogatijima; zar se to i danas ne događa? U ovo doba već se nalazi i kod Katona (Marcus Porcius Cato Maior) i Katonovih suvremenika načelo, kojemu je Polibije stoljeće prije pripisivao propast Grčke (Helade): “da je građanska dužnost sačuvati velike posjede i radi toga ne rađati mnogo djece.”
Ovo zlokobno načelo i danas vlada među mnogim narodima, i danas struji tolikim zaslijepljenim ljudskim glavama i zbog toga tolika društva ili unije danas propadaju, tresu se na slabim i klimavim nožicama, jer zaboraviše glavni temelj svakoga društva, glavnu silu rasta, glavnu vezu zajedništva i mira. Kao Rimljani odbaciše ćudoređe, odbaciše vjeru, odbaciše svetost bračne veze, toplo domaće ognjište, brojnu djecu, sve ono što jedan narod može učiniti gospodarima svijeta. I tako su u Rimu propali ti temelji zajedničkog života, to propada i danas. Rimljani više nisu imali snagu žrtvovati se za plodnost bračnog života, te su došli barbari i zaposjeli domovinu nevrijednih i mekoputnih sinova Rima. To se nažalost i čitavoj Europi danas događa. A sudbina starih naroda, posebno Grka i Rimljana, neminovno obara i današnje narode, društva, unije, kulture i civilizacije, jer im obiteljska ognjišta postaju pusta garišta zbog sebične putenosti, nastranosti i vlastite udobnosti.
Ne želim biti zli prorok, ali čini mi se da su baš ta pusta obiteljska garišta, ujedno i oganj propasti ovakve Europe, i kao da to čeka Europu i Zapad ukoliko se ne vrate svojim kršćanskim korijenima, načelima Kristova Evanđelja, koja su tu Europu, koliko god ona to poricala, kultivirala, i učinila moćnom duhovnom gospodaricom čitavoga svijeta.
Jedino ta ista načela po kojima je Europa narasla i u čemu je rođena, mogu Europu i našu Hrvatsku pomladiti i ojačati.
Jedino nam je svima u Kristu spas.