Dana 4. travnja 2016. godine održao se zajednički susret Frame i OFS-a.

Cilj susreta bio je jačanje povezanosti našeg mjesnog bratstva Frame s mjesnim bratstvom OFS-a i bolje međusobno upoznavanje. Na samom početku, nakon molitve časoslova, bio je organiziran kviz u kojem smo odgovarali na pitanja o OFS-u, Frami, franjevačkim svecima i i slično. Vjerujem da smo svi naučili nešto novo, a pritom se i dobro zabavili. Nakon kviza su prisutni članovi OFS-a izrekli svoja svjedočanstva o pozivu življenja franjevaštva u Trećem redu i osobnom rastu kroz život u bratstvu.

Ovim im se putem još jednom zahvaljujem što su pristali podijeliti svoja iskustva s nama! Nakon svjedočanstava su uslijedile meditacija i molitva franjevačke mladeži, čime smo zaključili službeni dio susreta.

Rea Vrandečić

3. travnja 2016. održana je redovna skupština mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda na kojoj je prisustvovalo i desetak framaša.

Nakon uvodne molitve, ministar je iznio raspored događanja za mjesec travanj, od kojih se posebno ističe dolazak tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb (13.04. – 17.04. Zagrebačka katedrala/crkva sv. Leopolda u Dubravi). Nakon obavijesti uslijedilo je predavanje na temu Milosrđa koje je započela sestra u FSR-u, Ivana Josipović. Providonosno, bila je nedjelja Božjeg Milosrđa, te je Ivana pročitala poglavlja (10.-16.) iz Bule proglašenja izvanrednog jubileja milosrđa pape Franje. Izdvojene su sjedeće poruke: Milosrđe je snaga koja nas probuđuje u novi život.

U svojoj enciklici Dives in Misericordia sveti Ivan Pavao II. kaže sljedeće: „Crkva živi autentičan život kada ispovijeda i objavljuje Milosrđe – najljepšu značajku Stvoritelja i Otkupitelja.“ Nadalje, papa Franjo poziva nas da očitujemo Očevo milosrđe u našoj župi, zajednici… Jednom riječju, svi bi trebali naći oazu milosrđa gdje god ima kršćana. Program života – Milosrdan kao Otac, iako zahtjevan, pun je radosti i mira. Gospodin Isus pokazuje nam korake hodočašća kako bismo dosegnuli cilj za koji smo stvoreni – Nebo: opraštajmo… budimo velikodušni prema drugima jer mi smo prvi primili Milosrđe. Konačno, podsjetili smo se na duhovna (nesigurna savjetovati, neuka podučiti, grešnika pokarati, žalosna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti) i tjelesna djela milosrđa (gladna nahraniti, žedna napojiti, gola zaodjenuti, stranca primiti, bolesna i utamničena pohoditi, mrtve pokopati).Sveti Pavao nas podsjeća i hrabri: tko iskazuje milosrđe, neka je radostan (Rim12, 8) jer Bog voli vesela darivatelja.

Nakon kraće rasprave, Ivana Domijan (FRAMA) kratko je upoznala prisutne najprije sa likom i djelom svete Faustine Kowalske (1905. – 1938.), poljske redovnice i mističarke po kojoj je Isus zahtijevao, među ostalim oblicima štovanja Božjeg Milosrđa, i upravo gore spomenutu nedjelju Božjeg Milosrđa koju je za čitavu Crkvu, 2000. godine ustanovio sveti Ivan Pavao II. kazavši pritom da mu je to bio jedan od najradosnijih dana… Toj jednostavnoj, neobrazovanoj, ali hrabroj redovnici (u 33. godine života puno je patila i svoje patnje sjedinjavala sa Isusovim za obraćenje grešnika, za umiruće, svećenike, Crkvu…) koja se očitovala velikim povjerenjem u Boga, Isus je povjerio veliku misiju: „ Danas tebe šaljem cijelom čovječanstvu sa svojim Milosrđem. Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo nego ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce. Ti si tajnica mojega milosrđa. To je tvoje poslanje i zadaća cijelog tvojeg života, i ovoga i u vječnosti- učiniti da duše upoznaju moje veliko milosrđe prema njima i poticati ih da se uzdaju u beskraj mojega milosrđa…“ Slobodno se može reći da je u tome uspjela, jer osim molitve Oče naš, najproširenija molitva današnjice je krunica Božjeg Millosrđa. U Dnevniku kojeg je ona pisala iz poslušnosti prema svojim ispovjednicima (osobito ispovjedniku blaženom Michaelu Sopočku), a onda i prema samom Isusu, vidi se da njezina „svetost i savršenost temelje se na tijesnom sjedinjenju moje volje sa Božjom voljom“ što je i poruka svima nama…

Preostalo vrijeme do kraja skupštine čitali su se ulomci iz Dnevnika sa svrhom da se potakne braću i sestre na beskrajno povjerenje u Božje Milosrđe koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim… Nebo i zemlja mogu se promijeniti, a ipak Božje Milosrđe je neiscrpivo. Bog ne uskraćuje nikome svoje milosrđe. Isus govori svetoj Faustini, ali i svima nama: „ Kćeri moja, sva tvoja bijeda izgorila je kao slama u vatri moje ljubavi, koja je bačena u neopisivi žar. (…) Moja zaručnice, s poniznošću mi se uvijek sviđaš. Najveća bijeda ne zadržava me povezati se s dušom, ali gdje je oholost nisam nazočan. (…) I kad misliš da tvoje patnje nadilaze tvoje snage, pogledaj na moje rane i onda ćeš se izdići iznad prezira i suda ljudi. Razmatranje moje muke pomoći će ti uzvisiti se iznad svega. (…) Gubitak svake duše obara me u smrtnu žalost. Ti me uvijek tješiš kada moliš za grešnike. Molitva mi je najdraža i to za obraćenje grešnika. Znaj moja kćeri, da se ta molitva uvijek uslišava. (…) Kao što se žarko želiš samnom sjediniti u Svetoj pričesti, tako i ja želim sebe posve darovati tebi…“

Na kraju susreta bila je meditacija o Božjem Milosrđu… Predivnom i milosnom druženju tu nije bio kraj, jer su braća i sestre iz FSR-a već sutradan došli na susret na FRAMU.

Ivana Domjan