Dnevni arhivi: 19. veljače 2016

Posjet sv. Ani

00-dom-za-starije-i-nemocne-osobe-sv--ana-zagreb

Nakon večernjeg susreta petkom, na subotnje jutro 6. veljače. Frama Siget se zaputila u starački dom sv. Ana u Sopotu. Odlazak u starački dom samo je jedna od naših akcija kroz godinu. Iako ponekad bez volje ipak se ustanemo rano okupimo ispred crkve i krenemo jer znamo da će im naša mladost kao i uvijek iznijeti osmijehe na lica. I tako čim smo došli požurili smo na svetu misu koju su imali u 9 sati. Nekako me uvijek iznenadi kako usprkos svojim poteškoćama pjevaju iz sveg glasa na slavu Božju, a i mi s zajedno s njima.

Nakon mise svi smo se opet okupili u prizemlju doma. I dok smo pjevali ispunjavajući njihove želje sve su se vise okupljali. I dok su nam tako “sporo” prilazili za oko mi je zapela starija gospođa kojoj je obitelj došla u posjetu. Čim nas je čula pridružila nam se i krenula pjevati, obitelj je bila toliko oduševljena s njezinim pjevanjem i osmijehom da su ju čak i snimali s mobitelom što mi je bilo jako simpatično.

I tako sam shvatila kako zapravo nitko od nas ne radi ništa značajno, a njima čak i to malo znaci puno.I dok smo odlazili doma već su nas pozvali da im opet dođemo i sigurno hoćemo jer  “Primamo upravo kada dajemo.” Sv. Franjo Asiški

Ivana Dujmović

Primanja u Frami Siget

tauMir i dobro!

Još uvijek u obećanjskom raspoloženju , došao je i taj dan. Dana kada smo Marija, moja nova sestra, i ja primljeni u bratstvo Frame. Oboje nas izreklo je svoje „Evo me“ našem Gospodinu pred svojim bratstvom. Rekli smo da ćemo pripremajući se za obećanja u bratstvu nastojati živjeti svoju vjeru po uzoru na sv. Franju crpeći snagu iz euharistije i molitve, te da će nam na tome putu pomagati naša braća i sestre.

Za mene je ovaj događaj uistinu bio radostan trenutak. Iako sam od početka imao želju postati dio Frame , na tome putu je bilo također raznih pitanja i sumnji, od toga „Mogu li ja to?“, „Je li to za mene?“ , „Treba li mi sve to u životu ?“ . Hvala Bogu, dobro je završilo.

Ovih nekoliko mjeseci koje sam proveo na Frami mogu reći da sam produbio svoju vjeru, bolje upoznao svoju braću i sestre te postao sretnija i zadovoljnija osoba. Naravno, tu ima još puno mjesta za napredak. Ovim putem samo  želim  poručiti svima onima koji možda imaju želju doći vidjeti kako je to na Frami ili imaju nekoga od svojih da bi možda došli: „Probajte, ne možete ništa izgubiti“.

Puno Božjeg blagoslova!