Dnevni arhivi: 15. veljače 2016

OBNOVLJENI DUHOM SVETIM – peti dio

20130519_HolySpiritGifts_NB

Svaki je papa, bar u posljednje vrijeme, govoreći o župi govorio o zajedništvu. Tako je i sveti Ivan Pavao II. u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici o pozivu i poslanju laika u Crkvi i u svijetu – Christifideles laici – Vjernici laici, napomenuo, da zajedništvo »najneposredniji svoj i vidljivi izraz nalazi u župi: ona je ono krajnje mjesno očitovanje Crkve, u nekom je smislu Crkva sama…« Za njega je župa humus i temeljna jezgra Crkve. Ona je humus iz kojeg po sijanju Duha Svetog može izrasti stablo Crkve i donijeti obilan rod. S time da tu treba jasno artikulirati kako taj humus same Crkve čini baš zajedništvo. No, danas je na žalost učestalija suprotna praksa u kojoj se pored vlastite župe traže različite zajednice. Tako neki autori drže da te zajednice ili pokreti ne uvode u župu već iz župe odvode. »Skupine i pokreti ne služe integraciji župe nego se zatvaraju u sebe. Stoga je i u župama hitno potrebna nova kateheza ili evangelizacija i takav pastoral u župi koji će dovesti do aktivnoga življenja vjere i time omogućiti vjernički i duhovni rast župe. U toj problematici ne treba kriviti samo pokrete i njihove više puta autoritativne vođe, nego isto tako pastoral i katehezu u župi, koja početo nedostaje, jer „formiranjem katehetskih, biblijskih, pastoralnih, molitvenih zajednica u župi rješava se i problem ‘ odljeva’ župljana u razne duhovne pokrete i seminare, pak i one koji su diskutabilni i koji često odvode od života župne zajednice. Naime, sve što neki vjernici traže negdje drugdje trebali bi, barem u glavnini, naći u svojoj župnoj zajednici…« Međutim župa ima i svoju teološko-pravnu utemeljenost, ona ima svoj locus, svoje čvrsto mjesto koje, ma kakva ona bila, nikakva druga zajednica ne smije zamijeniti. »Ali svaka je laička zajednica i zauzetost i te kako dobrodošla u župi da ova ne bude okoštana. Postoji i postojat će još dugo (ili uvijek?) određena diskrepancija i napetost između župe i karizmatskih zajednica. Prva i temeljna karizmatska zajednica ipak je župa. Od Drugog vatikanskog koncila župa se više ne shvaća kao „servis“ nego kao živa zajednica u čijemu životu svi jednako trebaju sudjelovati i davati pečat tome životu.« Istodobno »ako su pokreti, karizme u Crkvi koje donose svježinu obnove, mogu se definirati “organima novosti Duha Svetoga” na službu Božjeg plana. Ali nemoguće je misliti da su darovi Božji u sebi suprotstavljeni ili su u međusobnoj napetosti, ili da su darovani od Duha Crkvi bez međusobnog odnosa jedinstva i komunije – zajedništva; ako su darovi djela Božja, oni su usmjereni na njegov plan, a on je jedinstvo u poslanju.«
U neku ruku to jedinstvo i zajedništvo su kriteriji u raspoznavanju duhova i ujedno mogu biti indikator koji ukazuje na djelovanje Duha Svetog. Zato ovdje treba iskreno i s ljubavlju upozoriti na neke probleme i devijacije koje teško da mogu upućivati na Duha Svetog, već više ukazuju na čisto ljudsko djelovanje. Istini za volju, svakojakih se praksi, rituala, obreda, čina, zajednica i pokreta danas može pronaći u Crkvi. U skladu s tim i svaki je vjernik pozvan promišljati, pozvan biti oprezan, ne biti lakovjeran i po samom Božjem pozivu ispitivati duhove, kako kaže sv. Pavao: »Sve provjeravajte: dobro zadržite…« (1Sol 5,21)

(Nastavit će se…)

fra Mate Bašić

Korizma – milosno vrijeme svetosti i darovano mjesto Božje prisutnosti

tumblr_inline_mjvc2oswKV1qz4rgp

EUHARISTIJSKO KLANJANJE I KATEHEZA ČETVRTKOM

Kapelica u prizemlju crkve Uzvišenja sv. Križa – Siget – Novi Zagreb

Ulaz: Drvena vrata s donje desne strane crkve.

Predvodi: fra Mate Bašić

“Vrijeme je da ponovno siromašni budemo.
Vrijeme je da se ponovno divimo okusu kruha,
da izdržimo na žarkome suncu,
da noć prekoračimo vedrinom
i pjevamo o žeđi košute.
I narod, ti ponizni ljudi,
da imaju nekoga tko ih sluša,
da molitve im uslišane budu.
I da ne pitamo ništa.” (D.M. Turoldo)

U evanđeljima se češće izvješćuje o datostima koje imaju upravo sadržan trenutak milosti. Govori se o velikoj Božjoj ponudi prepoznavanja znakova vremena i vježbanja u novom promišljanju. Tako u plaču nad Jeruzalemom Isus veli: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!… Neće ostati u tebi ni kamena na kamenu, zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja” (Lk 16,42.44). U Ivanovu evanđelju divno odjekuje riječ upućena Samarijanki: “Dolazi, čas, sada je…” (Iv 4,23). Ni Pavao se ne umara govoreći: “Sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasenja” (2Kor 6,2). Iskoristiti to prepoznato Božje vrijeme prisutnosti sva je životna mudrost. Za što je sada čas i vrijeme pitanje je oko kojeg se sve okreće. Je li sada vrijeme milosti baš za tebe? Je li sada vrijeme za tvoje posvećenje? Je li sada vrijeme za tvoje spasenje? Do odgovora možemo doći zajedno već ovog četvrtka kroz euharistijsko klanjanje i katehezu na Sigetu…