Sveti Albert Veliki (1206.-1280.) – bio je dominikanac, znanstvenik i biskup, te naučitelj Crkve. Rođen je u njemačkoj pokrajini Švapskoj. Studira u Padovi gdje susreće dominikanca blaženog Jordana Saksonca te se odlučuje za Red propovjednika, postaje dominikanac. Izuzetno intelektualno nadaren i izobražen postaje profesorom na različitim europskim sveučilištima. U Parizu mu je bio učenik sveti Toma Akvinski za koga je predvidio veliku znanstvenu budućnost. Izabran je za provincijalnoga ministra u Njemačkoj te obilazi braću živeći skromno i siromašno. Imenovan je biskupom u Regensburgu, ali se nakon tri godine povukao u dominikanski samostan u Würzburgu u kojemu je umro 1280. godine. Za njega kažu da je svojom genijalnošću razumio sve znanosti, te da je posjedovao enciklopedijsko znanje.

Jer Duh sve proniče, i dubine Božje. Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. Duhovan pak prosuđuje sve, a njega nitko ne prosuđuje. Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouči? A mi imamo misao Kristovu.

1Kor 2, 10b-16