Sveti Luka Evanđelist prema tradiciji pisac je Evanđelja i Djela Apostolskih. Takozvani Antimarcionski prolog (iz polovice 2. stoljeća) ovako predstavlja evanđelista Luku: “Luka, Sirijac iz Antiohije, po zanimanju liječnik, postao je učenik apostola. Kasnije je postao Pavlov učenik te je ostao uz ovog apostola do njegove smrti. Pošto je, neoženjen, služio Gospodinu besprijekorno, umro je pun Duha Svetoga u Boeciji, u dobi od 84 godine… Luka je na poticaj Duha Svetoga napisao svoje Evanđelje na području Ahaje”. Uz Evanđelje sveti Luka je napisao i Djela apostolska u kojima opisuje početke Crkve i širenje kršćanstva. Prema legendi je poznavao Isusovu majku Mariju od koje je doznao pojedinosti iz Isusova djetinjstva. Njemu tradicija pripisuje da je naslikao ikonu Djevice Marije s Isusom. Nakon smrti su mu relikvije najprije prenesene u Carigrad a onda u crkvu svete Justine u Padovu.

Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju Obećanje Očevo “koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim”.

Dj 1, 1-5