Sveti Eduard (1003.-1066.) – engleski kralj, rođen je nedaleko od Oxforda kao sin kralja Etelreda i Eme, sestre Rikarda II. Normandijskoga. Stric mu je bio sveti mučenik Eduard, također engleski kralj. Za vrijeme danske invazije 1014. godine odlazi u izbjeglištvo u Normandiju. Pozovu ga 1041. godine natrag u domovinu te ga uzmu za kralja. U njegovo vrijeme vode se borbe između pristaša filonormanske strane i anglosaske. Godine 1045. je oženio Edithu, kćerku svoga političkog protivnika, ali su uskoro morali u progonstvo. Odrekao se normandijske podrške te je 1052. godine nastupio konačni mir. Nije bio osobiti diplomat, ali ga je narod smatrao dobrim vladarom. Odlikovao se osobitom pažnjom prema običnim ljudima poradi kojih je dokinuo i vojnički porez. Bio je naklon Crkvi, darovnicama je osobito pomogao čuvenu Westminstersku opatiju u koju su 1066. godine sahranili njegovo tijelo.

Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli, / i zbog pomoći tvoje radosno kliče. / Ti mu ispuni želju srca, / ne odbi molitve usana njegovih.

Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, / na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata. / Za život te molio, i ti mu dade / premnoge dane – za vijeke vjekova.

Pomoću tvojom slava je njegova velika, / uresio si ga veličanstvom i sjajem. / Ti ga učini blagoslovom za vjekove, / veseliš ga radošću lica svojega.

Doista, kralj se uzda u Gospodina / i po dobroti Svevišnjega neće se pokolebati.

Ps 21, 2-8