Sveti Vjenceslav ili Većeslav, češki Vaclav (907.-929.) – bio je češki knez od 921. do 929. godine. U dvanaestoj godini je ostao bez oca pa ga je odgajala baka, sveta Ljudmila, koja ga je dala školovati kod učenika svetog Metoda. Dakle, odgojen je kršćanski, pa je kao knez vodio miroljubivu politiku i promicao pravednost. Češki je narod privodio kršćanstvu i kulturno uzdizao. Veliki mu je protivnik bio brat Boleslav I. koji je Vjenceslava s urotnicima u crkvi ubio. Sahranjen je u praškoj katedrali svetog Vida koju je on dao sagraditi. Sveti Vjenceslav je nacionalni češki patron.
Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže, i on me čuje. U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorna pruža k njemu, ne može se utješit duša moja.
Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
Ps 77, 2-5
Sveti Vinko Paulski (1581.-1660.) – rodio se 1581. godine kao seljačko dijete u francuskoj pokrajini Landes; kao dječak zarađuje čuvajući stoku. Nadaren intelektualno odlazi u Dax, a potom u Toulouse na školovanje. Godine 1600. zaređen je za svećenika. Živi nemirno i nesređeno, te hodočasti u Rim. Upada u ropstvo u Tunisu, ali 1608. godine dolazi u Pariz gdje susreće svećenika P. de Berullea, jednu jako duhovnu osobu, te i sam počinje živjeti ozbiljnijim duhovnim životom. Sve je aktivniji u pastoralu, pokreće i druge u skrbi za siromahe. Godine 1625. osniva Družbu svećenika (lazarista), a sa svetom Lujzom de Marillac Družbu kćeri kršćanske ljubavi. Izuzetno je aktivan, prisutan je u crkvenom, građanskom i ratnom području. Umire 1660. godine. Zaštitnik je karitativnog djelovanja Crkve.