Sveti Hijacint – se među Poljacima naziva Jacek, kao umanjenica od Jakov. Međutim njegov ga je životopisac usporedio s dragim kamenom “hijacintom” što je onda prevladalo – Jacinthus. Rodom je iz Šleske. Postao je kanonik u Krakovu. Na putu u Italiju susreće dominikance i odluči se za njihov poziv. Sveti Dominik ga šalje u Poljsku i da ondje propovijeda. Vrativši se u Krakov osnuje dominikanski samostan. 1225. godine odlazi u Gdansk koji mu je postao odskočna daska za evangelizaciju Prusa. I nekoliko braće odlazi u Kijev, ali ih je tamošnji knez protjerao kako ne bi štetili pravoslavlju. Vraća se u Poljsku i živi u Gnjeznu. Umro je u Krakovu 1257. godine. Smatra se apostolom Poljske i Pruske.

I reče im: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro”. I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.               

Mk 16, 15-20