Sveti Šarbel Makluf (1828.-1898.) – rođen je u libanonskoj maronitskoj obitelji, na krštenju je dobio ime Josip. Godine 1851. odlazi u samostan Annaya i uzima redovničko ime Šarbel (Sarbelije) te započinje strogi asketski život. Ređen je za svećenika. Život mu je bio prožet dubokom molitvom, razmatranjem nebeskih stvarnosti i opsluživanjem Pravila svoga Reda. Od 1872. godine živi kao pustinjak u jednoj ruševnoj kolibi. Osobito je štovao Majku Božju i u kapelici je dnevno slavio svetu misu. Umro je 1898. godine upravo za vrijeme euharistije. Tijelo mu je ostalo neraspadnuto i na grobu se osjeća posebni miris. Slovi kao veliki čudotvorac. Papa Pavao VI. ga je 1977. godine proglasio svetim. Treba se čuvati takozvanog Reda svetog Šarbela s njegovim apokaliptičkim pogledima.

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.

1Kor 14, 4-8a