Sveti Bonaventura – (1218.-1274.) – rodio se u Bagnoregiu, a na krštenju je dobio ime Ivan. Sam svetac svjedoči da je u djetinjstvu bio izliječen po zagovoru svetog Franje, i dok ga je svetac držao na rukama da je uskliknuo: “O buona ventura – Dobre li sreće!” Kao mladić odlazi na studij u Pariz gdje je s 25 godina stupio u Red Manje braće. Stekao je akademske naslove te je predavao franjevačkoj braći a i na Pariškom sveučilištu. Izabran je za generalnoga ministra Reda i tu je službu vršio 1257.-1274. godine. Papa Grgur X. ga je imenovao biskupom i kardinalom. Sudjelovao je na Lionskom koncilu 1274. godine gdje je i umro. Napisao je brojna djela filozofskog i teološkog značenja, te iz duhovnosti i mistike. Nosi naslov “serafski naučitelj”.

Krist je put i vrata. Krist jest ljestve i dizalo… A da bi taj prijelaz bio savršen, treba napustiti sve razumske čine, da se sva silina čuvstava prenese i preobrazi u Boga. Hoćeš li saznati kako to biva, upitaj milost, ne znanost; čežnju, ne razum; jecaj molitveni, ne čitalački studij; zaručnika, ne učitelja; Boga, a ne čovjeka; tamu, ne jasnoću; ne svjetlost, nego oganj što je kadar posve užgati i preobilnim oduševljenjima i nježnim čuvstvima prenijeti u Boga. Taj pak oganj jest Bog, a ognjište mu je Jeruzalem. Zapaljuje ga Krist u žaru svoje gorljive muke.

Sveti Bonaventura “Put duše k Bogu”