Dnevni arhivi: 1. lipnja 2015.

Onome, komu nije dosta ono što je dosta, ništa nije dosta

U to sam vrijeme postulature htio upoznati samu Božju volju, te sam tako shvatio da se otkrivanje Božje volje, sastoji u ulasku u samoga sebe, u svoj duh u kojem odsjeva božanska slika.

Ovakav način mi je potvrdio da je promatranje Božje volje fizičkim osjetilima, očima, ušima, rukama…, možda krivi put otkrivanja Boga i same Njegove volje, te su to mehanizmi koji tek na kraju potvrđuju Božju volju.

Zbog toga mi je bilo potrebno potruditi se ući u samoga sebe i takoreći, napuštajući ove vanjske zidine svoje tjelesnosti, morao sam prodrijeti u Svetište – srce – koje jedino, doista, može biti uronjeno u Božje Otajstvo. U ovome Svetištu sam imao potrebu promatrati samoga sebe, jer kako kaže sv. Bonaventura: „Kada duh promatra samoga sebe, on se sam po sebi kao po zrcalu uzdiže do promatranja blaženoga Trojstva Oca, Sina i Ljubavi, triju istovječnih, jednakih i istobitnih osoba, tako da je svaka od njih u svakoj od njih, ali jedna nije druga, nego sve su tri jedan Bog.“

Tako je tada i meni ovo Trojstvo u Svetištu govorilo: „Budite sveti, jer sam ja svet.“ Od tada je i meni u vremenitim stvarima, prema navedenim Kristovim riječima, počelo vrijediti pravilo: „Onome, komu nije dosta ono što je dosta, ništa nije dosta. Jer što može biti dosta srcu, kojemu nije dosta ono što je uistinu dosta“, – kako to tumači sv. Franjo Saleški.

Uvidio sam da u božanskim stvarima, kao što je odziv pozivu, nema dovoljnosti i zasićenja za postizanjem nekog vrhunca u kontemplaciji ili pak u primanju milosti, jer prava dovoljnost božanskih stvari uvijek stoji u želji za obiljem. Shvatio sam da nema stajanja u kontemplaciji, jer svako moje stajanje je direktno uzrokovalo svojevrstan pad. Tako sam rado svoj duhovni život, uspoređivao s kotačem koji se okreće. Sebe sam gledao kao bicikl, koji je da bi se kretao  morao imati dva ispravna kotača. U mome početnom redovničkom životu, ti kotači su bili život akcije i kontemplacije, a moja je osoba, moj bicikl, bio u fazi servisa i boravljenja naopačke naspram prijašnjem neurednom životu. Iako je bicikl bio naglavačke, serviser, odnosno, vjerojatno sve ono što mene predstavlja kao pomalo svojevoljno i oholo biće, po svojoj je volji poticao te kotače na okretanje, ali kada bih postigao neku određenu brzinu okretanja ili neki određeni broj okretaja, znao sam zaustaviti kotač i to na način da bi kotač okrenuo unatrag. Po tom sam primjeru vidio da moj život akcije i kontemplacije na biciklu moga redovništva, mora uvijek biti u pokretu, u postizanju onoga višeg, jer svako postizanje nekog stupnja i zadovoljnog zaustavljanja na tom stupnju prouzrokuje neminovni zaokret u natrag, što se kasnije, doista i meni obistinilo u mome novicijatu.

Za sve ovo svakog pozvanog još više ohrabruje papa Benedikt XVI. ovim riječima: „Ohrabrujem vas da produbite svoje prijateljstvo s Isusom, Dobrim Pastirom. Razgovarajte s njim, od srca srcu. Odbacite svaku napast oklijevanja, karijerizme ili ispraznosti. Težite prema životnom stilu obilježenom zaista ljubavlju-karitasom, čistoćom i poniznošću u nasljedovanju Krista, vječnoga Velikog svećenika, čija živa slika morate postati. Sjetite se da je ono što je važno pred Gospodinom nastanjivati se u njegovoj ljubavi i zračiti njegovu ljubav za druge.“

SVETI JUSTIN

Justin_MartyrSveti Justin – rodio se početkom II. stoljeća u gradu Flavia Neapolis, stari Siham a danas Nablus u Palestini. U gradu se njegovala grčka kultura pa je u njoj odgojen i mladi Justin. Poznavao je govorništvo, pjesništvo, povijest, a napose ga je zanimala filozofija. Sam je pisao kako je tražio istinu, onu egzistencijalnu i životnu. Tražeći istinu jedan ga je židovski starac uputio u Sveto pismo. Susreo se s istinom koju je Isus Krist objavio. Mnogi su napadali kršćanstvo pa je Justin napisao nekoliko knjiga u obranu kršćanstva, ali je i svjedočio istinski kršćanski život. Filozof cinik Krescent je prijavio Justina da je kršćanin. Osuđen je sa skupinom kršćana na smrt o kojoj svjedoče “Akti sv. Justina i drugova”, te je 165. godine pogubljen. Svojim spisima je sveti Justin prvi kršćanski filozof i teolog. S pravom je zaštitnik filozofa i znanstvenika.

Izložit ćemmo kako ćemo se, Kristom nanovo rođenim, Bogu posvetiti. Svi koji budu uvjereni te uzvjeruju da je istinito ono što učimo i govorimo te obećaju da mogu tako živjeti, počet će zajedno s nama moliti i posteći tražiti od Boga otpuštenje svojih prošlih grijeha. Zatim ćemo ih povesti onamo gdje je voda te će se nanovo roditi preporođenjem kojim smo i mi nanovo rođeni. Tada naime u miru Roditelja svoga i Gospodina Boga i Spasitelja našega Isusa Krista i Duha Svetoga primaju kupelj u vodi… Ta se kupelj naiva prosvjetljenje, jer se pamet prosvjetljuje onima koji to uče. Ali se u ime Isusa Krista raspeta pod Poncijem Pilatom i u ime Duha Svetoga, koji je po prorocima sve o Isusu prorekao, pere onaj koji se prosvjetljuje.       

Iz “Prve Apologije kršćana” svetog Justina