Budi i ti već danas dio tog božanskog mozaika, postavivši se na ono mjesto na koje te je On postavio kada te je iz ljubavi, kao kamenčić unutar Kozmosa stvorio.

Čovječe! Zar ne vidiš da je Bog nakon što je stvorio svjetlost, odnosno, rastavio svjetlost od tame, pokazao svoju snagu kojom upravlja nad svim stvorenjem.

Time želi i u tebi rastaviti ono tamno i propadljivo od onog sjajnog i vječnog.

On želi da ti primiš od Njegove Svjetlosti, te poput Mjeseca na nebu, koji reflektira svjetlost od Sunca i tako skrovito rasvjetljava tolike noći, da i ti kao odsjaj Njegovog Sjaja rasvjetljavaš tamu svijeta u kojem živiš.

Zato Mu klikni po Sinu: Gospodine Isuse Kriste, Sjaju sjaja svakoga, osjaji mene nesjajna!

Osim toga, promotri onaj veliki biblijski potop i pokušaj dokučiti da se on na otajstven način ponavlja u tvome biću svaki puta kada svećenik u sakramentu pomirenja izgovara formulu odrješenja nad tobom.

Razlika je u tome, što tvoje biće u tome času ne ispire potopna voda, već na otajstven, savjesti osjetan način, Krv Gospodina našega Isusa Krista.

Tada i ti možeš zajedno s Noom zaploviti u Arci po potopnim vodama Kristove otkupiteljske Krvi nad vlastitim grijehom, te uz pomoć te Arke, odnosno Crkve, biti uzdignut snagom Kristove Krvi iznad svoje grešnosti i svih svojih opačina.

Zato Mu zavapi po Sinu: Gospodine Isuse Kriste, Vodo Životna, operi mene nečista!

Također znaj da, kada je Pavao kao Savao u svome životu dostigao vrhunac prezira prema Kristu i kršćanima, kada je mislio da je on pobijedio u bitci protiv Onoga koji je pobjedom svoje ljubavi i njega stvorio, tada je On, iako do tada Pavlu nevidljiv, pred Damaskom postao itekako očit rekavši Savlu: Savle, Savle, zašto me progoniš? To je pitanje upućeno svakome od nas jer svojim mislima, riječima i različitim djelima, često puta one Kristove progonimo, Njegove osuđujemo i tako se samom Kristu poput Pavla odupiremo.

Zato molimo Oca po Sinu i u Duhu: Gospodine Isuse Kriste, Snago Najveća, sruši bedeme oholosti mene grešnoga.

I zapamti da, ukoliko Bog svakoj biljci što klija daje da izvodi plodove svaka prema svojoj vrsti, tada još više daje nama ljudima da to činimo.

Budući da za razliku od biljaka, Bog nama ne daje samo da rađamo prema svojoj vrsti, po onom ljudima zajedničkom, već nam daje da rađamo svatko prema svojoj osobnosti, jer je to od Boga dana različitost unutar ljudske vrste po čemu svatko od nas kao individua, kao unikat, sačinjava onaj divan, od Boga nadahnut mozaik Božje sličnosti.

Budi i ti već danas dio tog božanskog mozaika, postavivši se na ono mjesto na koje te je On postavio kada te je iz ljubavi, kao kamenčić unutar Kozmosa stvorio.