Sveti Toma Becket (1118.-1170.) – kenterberijski je nadbiskup i mučenik. Rodio se u Londonu 1118. godine, školovao se u Oxfordu, Parizu i Bologni. Postao je arhiđakonom u Canterburyju, a 1155. postaje kancelarom engleskog kralja Henrika II., te tako vrlo utjecajnim čovjekom u Engleskoj. Svoga prijatelja i suradnika kralj je želio promaknuti, te je Toma Becket 1162. godine postao nadbiskupom u Canterburyju. Kralju je tada Toma dao na znanje: “Naše dosadašnje veliko prijateljstvo okrenut će se u veliko neprijateljstvo. Znam da ćete od mene kao nadbiskupa zahtijevati i ono što neću moći učiniti u ime savjesti. I do sada ste već sebi prisvojili mnoga crkvena prava”. I Toma je morao na 6 godina u izgnanstvo u Francusku. Po povratku dolazi do formalnog pomirenja ali kraljevi ljudi mačem ubijaju Tomu u katedrali 1170. godine. Papa Aleksandar III. proglasi Tomu Becketa svetim 1173. godine. I kralj Henrik II. mu se morao pokloniti.

Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.” I još mi reče: “Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. To će biti baština
. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin.”                        Otk 21, 5-7

Nevina dječica, mučenici – Evanđelje svetog Mateja (Mt 2,13-18) donosi nam pokolj betlehemske djece. Okrutni i ostarjeli Herod Veliki u strahu za svoje prijestolje daje poubijati dječačiće u Betlehemu ne bi li uklonio onoga za koga se kaže da će biti “Židovski kralj”. Ali se mladi kralj skrio u Egiptu te ga Herod nije mogao osujetiti da bude Krist kralj svega stvorenja. Betlehemski mališani su platili glavom ali su postali svjedoci za onoga kojega je Otac poslao na svijet da se svi ljudi spase. Tako su nevina dječica primila krštenje krvi, oprani u krvi Janjetovoj, te su dionici slave mladoga kralja. Žive vječnim životom premda im je rano uzet vremeniti.

A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi”. On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: ‘Iz Egipta dozvah Sina svoga’. Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: ‘U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema’.                               Mt 2, 13-18