„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!“

Od 25.8. do 29.8.2014. sudjelovali smo na VIII Nacionalnom seminaru za voditelje formacije i odgovorne u bratstvu u Vukovaru pod geslom „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!“, kao što to i naslov kaže. U Vukovar, grad heroja, kako ga mnogi nazivaju nakon kobnih događaja u prošlosti, nas je grupa mladih za vrijeme seminara unijela živosti i radosti.

Prvi dan Seminara, nakon što su pristigli framaši iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, krenuo je Svetom misom i upoznavanjem po grupama, u kojima smo u početku svi pomalo bili suzdržani i sramežljivi, no kako je Seminar odmicao, svi smo se počeli otvarati i međusobno dijeliti svoja iskustva iz mjesnih bratstava.

Drugi, treći i četvrti dan bili su radni i zahtjevni dani, ali ispunjeni radošću i zajedništvom. Jutro smo započinjali jutarnjom molitvom te doručkom, a zatim su uslijedila predavanja (Božja riječ: Čitanje, slušanje, djelovanje , Euharistija, Identitet Frame kroz dokumente o Frami, Odgovornost, Frama – život u bratstvu) te radovi po grupama. Navečer bi uslijedila Sveta misa te večera, a onda zabavni program, odnosno klanjanje i evaluacija Seminara. Onoliko koliko smo se na zabavnom programu nasmijali i zabavili, toliko smo na klanjanju suza ispustili i otkrili svoju ranjivost.

Za vrijeme Seminara obišli smo i memorijalna mjesta u Vukovaru (Ovčaru, groblje, Dvorac Eltz). Premda mnogi od nas nisu ni čuli ni vidjeli što se događalo u Vukovaru osjećala se sujeta, bol i tuga, dovoljno da donekle obznani što je ostalo od Grada heroja i da se to ne smije zaboraviti. Posebno zajedništvo našeg velikog nacionalnog bratstva osjetilo se upravo na groblju kad smo napravili krug oko spomenika s vječnim svjetlom i držeći se za ruke otpjevali nekoliko pjesama, moleći se za sve koji su dali život da bi obranili svoj dom, pogotovo za one koji su i 23 godine kasnije još izgubljeni.

Zadnji dan bilo se teško ustati, odnosno za neke- ostati budnima, ali još teže rastati što je uslijedilo odmah nakon zadnje zajedničke Svete mise i doručka. Ali svi smo rekli doviđenja i obećali si vidjeti se ponovno, uskoro

Na povratku kućama svi smo si posvijestili cijeli ovaj Seminar i prevrtili ga na početak. Potaknuti svakodnevnim odlično pripremljenim predavanjima postali smo otvoreni za komunikaciju, savjete i kritike. Međusobnim druženjem u grupama i izvan njih postali smo kao jedan, u zraku se osjećalo zajedništvo i to se također očitovalo na našim licima. Osim zaključaka koje smo donijeli, osvijestili smo si da smo svi pozvani na služenje, kako Gospodinu tako i bratstvu, a to je na koncu i najbitnija poruka Seminara, osim toga da med dolazi iz pećnice, a ne pećine.

Rafaela Bešlić i Mirna Alvir, Frama Siget

Mladi okupljeni u Samoboru, odnijeli su poruku radosti po cijelom Svijetu!
Od 17. do 23. kolovoza 2014. u Samoboru je održana II. međunarodna skupština Frame. U Taboru nas je bilo ukupno 60ak iz 24 različite zemlje svijeta. Nije li to već dovoljno razloga za nastanak nezaboravnih trenutaka? Čini se da je, no ono što je najviše obilježilo ovu Skupštinu susreti su različitih kultura, rasa, jezika, tradicija i običaja, životnih priča, ali jednog nasljedovanja Isusa Krista po primjeru svetog Franje Asiškoga i jednog osmijeha.
Svi oni koji su, barem na pet minuta, bili dio tog velikog događaja vrlo dobro znaju da se ti osjećaji ne mogu staviti na papir – upravo zato što bi se razbježali po dalekom svijetu. No, počnimo od početka!

1. dan (17. kolovoza 2014.)
Većina sudionika stigla je prije popodnevne euharistije koju je predvodio kardinal Josip Bozanić, u franjevačkoj crkvi u Samoboru. Ulaznu procesiju posebnom su učinili sudionici koji su nosili zastave svojih (dalekih) zemalja. Kardinal je pokazao iskrenu radost što je mogao biti dio nečeg tako važnog, a mi kao franjevačka obitelj bili smo izrazito ponosni što Crkva prepoznaje važnost djelovanja koje proizlazi iz velikog zajedništva. Ono što nas se posebno dojmilo je kardinalovo pozdravljanje svakog sudionika posebno. Na večernjem programu predstavila su se hrvatska nacionalna bratstva OFS-a i Frame, a prije odlaska na spavanje zajednički smo se pomolili u taborskoj kapelici, što je bio običaj svaku večer.

2. dan (18. kolovoza 2014.)
Drugi dan obilježen je posljednjim dolascima sudionika, pa smo tako kompletni mogli razmijeniti iskustva i sagledati odluke i zaključke prošle Međunarodne skupštine, održane u Barceloni 2007. godine. Večernji program sastojao se od predstavljanja nacionalnih projekata, što je donijelo mnogo novih ideja i nadahnuća za djelovanje Frame u Crkvi, pa tako i u svijetu. Tako smo se imali prilike upoznati s projektima kao što su franjevački hod na koji se nosi samo boca vode i par komada odjeće, rad s djecom, izrada životnog projekta s građanskog, crkvenog i obiteljskog aspekta za svakog člana Frame posebno te konkretni evangelizacijski projekti koji se odnose na rad s bližnjima. Popodnevno misno slavlje predvodio je fra José Antonio Cruz Duarte (Brazil), generalni duhovni asistent.

3. dan (19. kolovoza 2014.)
Utorak je bio dan koji je svojim prisutvom i održanom katehezom obilježio studentski kapelan Zagrebačke nadbiskupije, don Damir Stojić. On je ispunio program prvog dijela dana, upoznavajući nas i tumačeći nauk svetog pape Ivana Pavla II. o teologiji tijela. To je bilo prvo formativno predavanje na Skupštini i izazvalo je odlične reakcije sudionika,  što se vidjelo u itekako ispunjenom vremenu predviđenom za postavljanje pitanja, ali i kasnije tijekom dana, kada se dosta razgovora vodilo oko te teme. Popodnevni dio programa sastojao se od rada po skupinama, razmjene iskustava, predstavljanja nacionalnih projekata, ali i plesom i pjesmom – kao i svakog dana. Popodnevno misno slavlje predvodio je fra Amanuel Mesgun Temelso (Eritreja), generalni duhovni asistent.

4. dan (20. kolovoza 2014.)
Ovaj dan bio je rekreacijskog, odnosno turističkog tipa! Nakon mise koja je započela u 6h ujutro, a predvodio ju je fra Amando Trujillo Cano (Meksiko), generalni duhovni asistent, krenuli smo prema Plitvičkim jezerima. Ondje smo uz pomoć turističkog vodiča upoznali jedan od hrvatskih dragulja i uistinu ostali zadivljeni. Nakon zajedničkog fotografiranja ispred najvećeg slapa, vožnje brodom i ručka, krenuli smo prema Zagrebu. Ondje je održan susret generalne ministre OFS-a Encarnacion del Pozo s članovima zagrebačkih mjesnih brastava OFS-a. Za to vrijeme, turstički vodič proveo je sudionike po Centru. Nakon obilaska i kratke kupnje suvenira krenuli smo na Bundek, gdje smo večerali. Nakon što smo se dobro najeli, zajedno smo pjevali i plesali te ponovno busom krenuli natrag u Samobor. Možemo reći kako je ovo bio jedan od fizički napornijih dana, ali i dan ispunjen s najviše divljenja i osmijeha. Na spavanje smo krenuli vrlo ponosni što smo prijateljima iz cijelog svijeta pokazali barem dio naše predivne Domovine!

5. dan (21. kolovoza 2014.)
Radni dio Skupštine započeo je odličnim formativnim predavanjem koje je održala Lucy Almirañez iz Filipina. Tema predavanja bilo je naviještanje radosti evanđelja svojim životom. Naglasak je stavila na postavljanje životnih ideala koje nam nudi Crkva. Istaknula je i primjere ljepote braka kod mladih parova koji su se upoznali u Frami i nastavili biti dio franjevačke obitelji kroz OFS, ali i primjere služenja siromašnima i bolesnima. Popodnevni rad po skupinama sastojao se od formiranja zaključaka i donošenja odluka za budućnost Frame. Popodnevno misno slavlje predvodio je fra Ivan Matić, kojemu je taj dan bio rođendan, pa su s nama bili i članovi njegove obitelji. U noći s četvrtka na petak organizirano je cjelonoćno klanjanje – jedno od posebnijih iskustava za svakog sudionika – u kapelici se sve do jutarnje molitve razgovaralo s Isusom, pjevalo i zajednički molilo.

6. dan (22. kolovoza 2014.)
Dan je započeo rastankom od veselih prijatelja s Mauricijusa – Jean Erica i Michat. Jutarnji se program odvijao s naglaskom na pripremu izbora. Čast nam je bila slušati i predavanje fra Siniše Srebrenovića koji je pričao o stvarnoj situaciji s kršćanima u Svetoj Zemlji. Posebno je stavljen naglasak na to da te napaćene ljude nosimo u svojim srcima pa tako i u molitvama.  Popodnevno misno slavlje predvodio je fra Zvonimir Brusač, predsjednik Konferencije nacionalnih asistenata OFS-a u Hrvatskoj. Ono što je itekako obilježilo šesti dan Skupštine, održani su izbori novih članova međunarodne koordinacije, a evo i rezultata:
SREDNJA AMERIKA, MEKSIKO, KARIBI
– José Carlos Mancinas Casas (Meksiko)
– Judith del Rocío Vidales Tinajera (Meksiko) – zamjena

JUŽNA AMERIKA
– Marcos Ezequiel Villagra (Argentina)
– Shirley Liz Ramirez Léon (Paragvaj) – zamjena

AZIJA i OCEANIJA
– Jenifer Josephine Christla (Indija)
– Arlene Naya (Filipini) – zamjena

SREDNJA i ISTOČNA EUROPA
– Johanna Sochor (Poljska)
– Božica Ivanković (Bosna i Hercegovina) – zamjena

ZAPADNA EUROPA
– Ghislain Knepper (Francuska)
– Katiâ Damaso (Portugal) – zamjena

AFRIKA
– Michat Legrand – Raout (Mauricijus)

Molite za njih!

7. dan (23. kolovoza 2014.)
Nakon jutarnje molitve, koju je predvodio nacionalni duhovni asistent fra Ivica Vrbić, završno misno slavlje održano u podne, predvodio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, fra Jure Šarčević. Većina sudionika nakon ručka je krenula svome dijelu svijeta, svojim domovima.

Možemo reći kako smo tek po završetku ovog tako velikog događaja shvatili da smo bili dio nečeg vrlo neobičnog i čudesnog. Sigurni smo da nitko od sudionika neće zaboraviti trenutke kao što je molitva Očenaša koja se taborskom kapelicom orila u 20ak različitih jezika, tijekom svakog euharistijskog slavlja. Nekolicina je svoje letove čekala do nedjelje, odnosno ponedjeljka, kada je na Filipine krenuo i zadnji sudionik – Larry! Tu su i neki linkovi na kojima možete pogledati priloge s emisija, plesove, ali i neke posebno zabavne trenutke ove Skupštine!

Laudato televizija

Mir i dobro  (oko 16. min)

Ples s Mauricijusa
Argentinski ples
Eric (Mauricijus) obučen u šokca predaje rođendanski poklon fra Ivanu

Jelena Sesar, Frama Siget

Hod Frame, poznatiji kao Marš, na kojem framaši iz cijele Hrvatske (ali podijeljeno po regijama, u našem slučaju Zagrebačko područno bratstvo) 11 dana hodaju, pjevaju i slave Boga u rano jutro, ove godine održao se od 20.do 31.srpnja. Nije to samo hodanje, prvi dan se dolazi na početno odredište gdje je uvodni program (rad po grupama, predavanje i slično), a drugi dan se obično već u 7 kreće s hodanjem i hoda se do 30 km, ovisno koja je ruta koji dan  Oko podne se stiže na odredište toga dana gdje je ručak, popodnevni odmor i zatim radovi po grupama, sveta misa i večernji program. Osmi dan se putuje za Italiju, Asiz gdje se bolje upoznajemo sa životom svetog Franje i bolje suosjećamo sa svojom duhovnošću. Da biste sve to shvatili i osjetili, morate to doživjeti, a kako je ove godine bilo našim framašima, točnije jednoj framašici, možete pročitati u nastavku

Moj prvi Hod Frame, ili kako mi to zovemo Marš, bio je jedno od najboljih iskustava koje sam stekla kroz cijeli svoj život. Na početku mi je uglavnom bilo dosadno i osjećala sam se usamljeno jer nisam znala puno ljudi. Kasnije, nakon par dana kada sam upoznala druge framaše , postajalo mi je sve bolje i bolje jer je oko mene bilo ostalih 100 ljudi s kojima sam mogla pričati o bilo čemu i povjeriti im se ako sam imala potrebu za tim. Dio kada smo hodali je bio naporan, ali bez obzira na to, bio je i jako zabavan i raspjevan. Kako je ovo bio prvi put da sam bila u inozemstvu, dio Hoda koji smo proveli u Italiji tj. Asizu jos je dobio snažniji dojam i jako mi se svidio, posebno zadnji dan kada smo dobili potpuni oprost. Na kraju Hoda bila sam toliko tužna što se moram vratiti natrag u Zagreb i pozdraviti se s ljudima s kojima sam se zbližila, da sam samo šutila i pokušavala zaustaviti suze koje su mi se skupljale u očima. Sve u svemu, Marš je bio najbolje iskustvo koje sam stekla u životu i jedva čekam sljedeći!

Lucija Bosak, Frama Siget