Hod Frame, poznatiji kao Marš, na kojem framaši iz cijele Hrvatske (ali podijeljeno po regijama, u našem slučaju Zagrebačko područno bratstvo) 11 dana hodaju, pjevaju i slave Boga u rano jutro, ove godine održao se od 20.do 31.srpnja. Nije to samo hodanje, prvi dan se dolazi na početno odredište gdje je uvodni program (rad po grupama, predavanje i slično), a drugi dan se obično već u 7 kreće s hodanjem i hoda se do 30 km, ovisno koja je ruta koji dan  Oko podne se stiže na odredište toga dana gdje je ručak, popodnevni odmor i zatim radovi po grupama, sveta misa i večernji program. Osmi dan se putuje za Italiju, Asiz gdje se bolje upoznajemo sa životom svetog Franje i bolje suosjećamo sa svojom duhovnošću. Da biste sve to shvatili i osjetili, morate to doživjeti, a kako je ove godine bilo našim framašima, točnije jednoj framašici, možete pročitati u nastavku

Moj prvi Hod Frame, ili kako mi to zovemo Marš, bio je jedno od najboljih iskustava koje sam stekla kroz cijeli svoj život. Na početku mi je uglavnom bilo dosadno i osjećala sam se usamljeno jer nisam znala puno ljudi. Kasnije, nakon par dana kada sam upoznala druge framaše , postajalo mi je sve bolje i bolje jer je oko mene bilo ostalih 100 ljudi s kojima sam mogla pričati o bilo čemu i povjeriti im se ako sam imala potrebu za tim. Dio kada smo hodali je bio naporan, ali bez obzira na to, bio je i jako zabavan i raspjevan. Kako je ovo bio prvi put da sam bila u inozemstvu, dio Hoda koji smo proveli u Italiji tj. Asizu jos je dobio snažniji dojam i jako mi se svidio, posebno zadnji dan kada smo dobili potpuni oprost. Na kraju Hoda bila sam toliko tužna što se moram vratiti natrag u Zagreb i pozdraviti se s ljudima s kojima sam se zbližila, da sam samo šutila i pokušavala zaustaviti suze koje su mi se skupljale u očima. Sve u svemu, Marš je bio najbolje iskustvo koje sam stekla u životu i jedva čekam sljedeći!

Lucija Bosak, Frama Siget

Lucija, Marta, Sandro i Franjo