Mazamari, 1. lipnja 2010., utorak

Počeo je i prvi ozbiljan radni tjedan. Nekako sam se dočepao udžbenika da se lakše pripremim za nastavu. Još jednom sam otišao u referadu po raspored sati, nadajući se da ću se riješiti umjetnosti. Na moje razočaranje, dobio sam i engleski i umjetnost! Da situacija bude još gora, nekoliko sati mi se preklapalo, a nisam usavršio bilokaciju (biti na dva mjesta istovremeno). Zamišljeno sam gledao čas u papire s rasporedom sati, čas u gospođu iz administracije, pokušavajući joj tako dati do znanja da nešto ne štima. Nije me doživjela i samo se smješkala. Nisam znao što da kažem pa sam joj se zahvalio i otišao. Srećom naišao sam na ravnateljicu škole, inače časnu sestru. Pristupio sam joj i rekao da sam dobio raspored sati. Samo je sretno kimnula glavom. Ovaj put sam odlučio iznijeti problem preklapanja nastavnih sati i upitao je što mi je činiti kada se dogodi da u isto vrijeme moram biti na dva mjesta. Kad mi je počela objašnjavati kimnuo sam glavom kao da mi je sve jasno, a u biti mi ništa nije bilo jasno. Budući da sam trebao donijeti odluku, presudio sam u svoju korist: kada mi se sati preklapaju, održat ću sat engleskog, a propustiti sat umjetnosti. Tog jutra sam imao sat umjetnosti koji je prošao u redu. Zamolio sam učenike da na sat donesu malo cvijeća, lišća i jednu čašu. Od donesenog materijala napravili smo buket i rekao sam im da ga nacrtaju. Uživali su u tome, a ja sam šetao između klupa i hvalio i kritizirao njihove radove kao da sam diplomirani umjetnik. Moram priznati da sam se skroz uživio u ulogu neshvaćenog umjetnika. Nakon sata sam sreo Nacha koji je također započeo svoj radni tjedan u školi. Njegova priča bila je slična mojoj: bio je nezadovoljan poslom koji su mu dali. On je prvenstveno htio biti profesor tjelesnog ili bilo čega drugog, a oni mu dodijelili ulogu vozača koji će obilaziti farme i polja i prikupljati plodove za potrebe školske kuhinje. Uz to, dodijeljena mu je i uloga dežurnog vozača kombija hitne pomoći za ambulantu koja je u sklopu škole. Za obilaske farmi škola na raspolaganju ima tri Unimog mercedesa iz (vjerojatno) Drugog svjetskog rata. Sretnemo se tako nas dvojica na ručku i počnemo se jadati jedan drugome. Ja sam mislio da ću se posvetiti engleskom, a uvalili mi umjetnost za koju nemam ni pripremnu literaturu i na kojoj se samo mučim jer još uvijek imam problema sa španjolskim. Nacho čezne za učionicom i radom s djecom. Tako smo se na kraju dogovorili da će on preuzeti satove umjetnosti, a ja ću, ako će biti potrebno, uskočiti i zamijeniti ga kad zbog drugih obaveza ne bude mogao predavati. Ideju smo iznijeli ravnateljici koja se, na sreću, složila s nama.

Nakon održanog samo jednog sata umjetnosti, Nacho mi je prišao i rekao da će radije voziti kamione nego predavati umjetnost. Obojica smo se složili da je taj sat umjetnosti stvarno jedna velika pokora tko god da će ga održavati. Doznali smo i da je prijašnji profesor umjetnosti doslovno pobjegao natrag u Španjolsku. Župnik je rekao da se nije ni pozdravio. Samo je ostavio ključeve na stolu i nestao.

Budući da smo se Nacho i ja prilično sprijateljili, zaključili smo da trebamo zajedno i raditi. Obojica smišljamo satove umjetnosti, on mi daje ideje za satove engleskog, a ja uskačem kao šofer kada zatreba. Zasad sve dobro funkcionira, osim što sam danas nakon održana četiri sata engleskog i dva sata umjetnosti iz škole došao potpuno iscrpljen. Nacho mi se požalio da mu je teško raditi bez nekog udžbenika, na što sam mu odgovorio da je meni s mojim iskrivljenim španjolskim još gore. Rekao sam mu i što sam radio do sad: ako nema baš nikakve ideje, samo neka stavi stolicu na klupu i kaže učenicima da je crtaju. To nam je sad postao glavni štos: kad ne znaš što bi, stavi stolicu na klupu i udri!

Misa navečer – prazna crkva. Župnik kaže da nakon svibanjskih pobožno-sti ljudi jednostavno nestanu. Večera, a onda natrag u ćeliju iz koje, na žalost, ne mogu izaći jer opet psi patroliraju dvorištem. Jest da se malo osjećam kao u zatvoru, no preživjet ću. Fra Komandos mi je rekao da bih se trebao spri-jateljiti s Rexom (njemački ovčar treniran za čuvanje kuće), no ne vjerujem ja toj beštiji… Vidio sam ga kako me gleda! Zapalit ću još jednu cigaretu u svojoj ćeliji, pročitati malo Svetog pisma na španjolskom pa u krpe. Skroz sam smanjio pušenje, možda ću čak i prestati! Ni te lokalne cigarete mi ne valjaju, a jedine su koje se ovdje mogu kupiti. Sad pušim više zbog navike nego zbog potrebe. Nekako mi ni ovdašnja klima ne odgovara. Čim sam došao, imao sam problema sa zdravljem. Nisam siguran da li se radilo o alergiji ili prehladi pa sam navečer uzeo jednu tabletu za prehladu i jednu za alergiju ujutro, za svaki slučaj. Sad je bolje, no zeznuo sam se što sam uzeo oba lijeka pa sad ne znam što je bilo u igri: prehlada ili alergija. Bitno je da je prošlo, što god to bilo. Sutra opet četiri sata engleskog i dva sata umjetnosti. Za engleski sam spreman, no za umjetnost…