Sacrosanctum concilium glava VI

Iz liturgijske konstitucije Sacrosanctum concilium glava VI

Drugog vatinkanskog koncila

 615_Sacrosanctum

  • Glazbena je baština opće Crkve blago neprocjenjive vrijednosti jer se između ostalih izraza umjetnosti posebno time što sveto pjevanje, združeno ečima, tvori potrebit i sastavni dio svečane liturgije.

  • Sveta će glazba dakle biti to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom, da ugodnije izrazi molitvu, bilo da promiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću. A Crkva odobrava i u Božju službu pripušta oblike prave umjetnosti, obdarene potrebnim svojstvima. Držeći se, dakle, odredaba i zapovijedi crkvne predaje i discipline te imajući na umu svrhu svete glazbe, a to je Božja slava i posvećenje vjernika…

  • Liturgijski čin poprima plemenitiji oblik kad se Božja služba svečano obavlja s pjevanjem, kod koje sudjeluju sveti službenici, a narod djelatno sudjeluje.

  • Neka se brižljivo njeguje pučko vjersko pjevanje, da glasovi vjernika mogu odzvanjati u pobožnim i svetim vježbama, i u samim liturgijskim činima, prema odredbama i propisima rubrika.

  • Dužnosti skladatelja

Neka skladatelji prožeti kršćanskim duhom, osjećaju da su pozvani gajiti svetu glazbu i povećavati njezino bogatstvo. Neka sastave napjeve koji će se isticati oznakama prave svete glazbe i koje će moći pjevati ne samo veći zborovi pjevača, nego će odgovarati i manjim zborovima te promicati djelatno učešće cijelog skupa vjernika. Riječi određene za sveto pjevanje treba da budu u skladu s katoličkom naukom i neka se najradije uzimaju iz Svetog pisma i liturgijskih vrela.

  • Orgulje i druga glazbala

U latinskoj Crkvi treba uvelike cijeniti orgulje sa sviralama kao tradicionalno glazbalo kojega zvuk može crkvenim obredima dodati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima.

Slobodno je u bogoslužje pripustiti i druga glazbala uz sud i suglasnost nadležnih crkvenih teritorijalnih vlasti… ukoliko su prilagođena ili se mogu prilagoditi liturgijskoj praksi, odgovaraju dostojanstvu hrama i zaista uzdižu vjernike.

 

  • Sveti prostor za liturgijsko slavlje ne smije nikada postati pokusni laboratorij ili mjesto za uvođenje skladateljske i izvođačke prakse bez pomne provjere vjerodostojnosti

  •  potrebno je ipak brižno procijeniti nove glazbene izražaje, i dati mogućnost da se i njima može izraziti neiscrpivo bogatstvo Otajstva, iznesenog u Liturgiji i tako poticati aktivno sudjelovanje vjernika u slavljima.

  • U raznim prigodama i ja sam podsjećao na dragocjenu ulogu glazbe i pjevanja u što aktivnijem i intenzivnijem sudjelovanju u liturgijskim slavljima, i naglašavao nužnost “pročistiti bogoštovlje od stilskih natruha, od zastarjelih oblika izražavanja, odneprikladne glazbe i tekstova, koji nisu u skladu s veličinom čina koji se slavi” dostojanstvo i stil liturgijske glazbe.

  • I na tom području ukazuje se nužnost, da se promiče temeljito glazbeno obrazovanje pastira – svećenika i vjernika laika. Sv. Pio X. posebno je zahtijevao glazbeno obrazovanje klerika. Taj je poziv potkrijepio i II. vatikanski sabor: “Neka se njeguje glazbeno obrazovanje i praksa u sjemeništima, novicijatima redovnika i redovnica i učilištima, kao i ostalim institutima i katoličkim školama”. Ova uputa mora biti ostvarena u potpunosti. Zato držim da je korisno ponovo je iznijeti, da bi budući pastiri mogli steći odgovarajuću osjetljivost na tom području. U tom odgojnom djelu posebnu ulogu imaju škole svete glazbe, čije je djelovanje podupirao i poticao sv. Pio X., a II. vatikanski sabor preporučuje da se osnivaju gdje god je to moguće.
  • Među glazbenim izražavanjima, koji kvalitetom uglavnom odgovaraju zahtjevima svete glazbe, kao što je liturgijska, posebno mjesto ima gregorijansko pjevanje. II. vatikanski sabor ga priznaje kao “pjevanje vlastito rimskoj liturgiji”, za koje treba rezervirati, s obzirom na prilike, prvo mjesto u pjevanim liturgijskim slavljima na latinskom jeziku. Sv. Pio X. ističe da ga je Crkva “naslijedila od starih otaca”, “čuvala ga je ljubomorno kroz stoljeća u svojim liturgijskim kodeksima” i još uvijek ga “predlaže vjernicima” kao svoje, smatrajući ga “kao najviši uzor svete glazbe”. Prema tome, gregorijansko pjevanje ostaje i danas sastavni dio jedinstva u rimskoj liturgiji

  • Kaže papa “u raznim prigodama i ja sam podsjećao na dragocjenu ulogu glazbe i pjevanja u što aktivnijem i intenzivnijem sudjelovanju u liturgijskim slavljima i naglašavao nužnost pročistiti bogoštovlje od stilskih natruha, od zastarjelih oblika izražavanja, od neprikladne glazbe i tekstova, koji nisu u skladu s veličinom čina koji se slavi dostojanstvo i stil liturgijske glazbe.

  • Kako je Crkva uvijek priznavala i podupirala razvoj umjetnosti, ne treba se čuditi što osim gregorijanskog pjevanja i polifonije dopušta u liturgijskim slavljima i moderniju glazbu, ako ona poštuje duh liturgije i prave vrijednosti umjetnosti.

 

  • Znam dobro da i danas ima skladatelja sposobnih ponuditi u tom duhu svoj nezaobilazni doprinos i kompetentnu suradnju unapređivanju glazbene baštine u službi sve dublje proživljene Liturgije. Njima izražavam svoje povjerenje uz srdačnu preporuku, da se što više zalažu za proširivanje repertorija skladbama, koje će biti dostojne veličine otajstava koja se slave, a u isto vrijeme prihvatljive današnjem duhu.

 

Mo Miroslav Martinjak