Duhovna glazba

Cithara Octochorda 1701-2001

Suvremeni čitatelj, suvremeni pjevač crkvenih zborova, današnji, makar doticatelj s liturgijskom glazbom po našim crkvama i samostanima, svakako je već imao u rukama jednu ili više naših sada prisutnih crkvenih pjesmarica. Crkvene pjesmarice (za pjevače u malenom formatu i samo s notama jednoglasno ili dvoglasno, te tekstom) i crkveni kantuali (za orguljaše i dirigente u velikom formatu s kompletnim harmonizacijama) služe u svetoj liturgiji za glazbeni molitveni liturgijski dio kroz sva razdoblja crkvene godine, kao i za posebne prilike i/ili s dodacima za izvanliturgijsku upotrebu. Dakle, od pjesmarica/kantuala koje danas poznajemo i upotrebljavamo najhvalevrijedan je kantual PJEVAJTE GOSPODINU PJESMU NOVU iz 1983.g. (izdavači: HKD Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i Institut za crkvenu glazbu pri KBF-u), zatim slijedi SLAVIMO BOGA, koji nije samo pjesmarica već i molitvenik i obrednik djelomično, iz 1982.g. (izdavač: Hrvatski naddušobrižnički ured u Njemačkoj), a u upotrebi je po starijim župama i HRVATSKI CRKVENI KANTUAL iz 1934.g. (izdavač: Hrvatsko Pjevačko društvo Vijenac iz Zagreba). Također još treba spomenuti FRANJEVAČKU PJESMARICU SERAFSKI ZVUCI iz 1995. g. (izdavač: Franjevački samostan u Zagrebu).

Ipak, mi smo narod koji se može podičiti mnogim pjesmaricama koje ne nose tako skore datume izdavanja, što svjedoči o kulturi i o sistematičnosti, te o bogatstvu glazbenog/liturgijskog života i stvaranja po našim crkvama i samostanima kroz stoljeća. Zato svakako treba istaknuti čuvenu PAVLINSKU PJESMARICU iz 1644.g. kao i neuspio pokušaj tiskanja pjesmarice CRKVENA LIRA iz 1860.g. koju je priredio o. Fortunat Pintarić OFM. Ipak, pjesmarica CITHARA OCTOCHORDA je pored doživljena tri i nedavno četvrtog kritičkog izdanja, ipak bila i ostala najvažnija i najutjecajnija naša pjesmarica od svih. Ona se djelomično pretopila i u sva izdanja već gore navedenih suvremenih, danas upotrebljavanih crkvenih pjesmarica. Zato evo nekoliko riječi detaljnije o njoj povodom tristo godina od njezina prvog izdanja.

Cithara Octochorda je zaista najvažniji i najopsežniji tiskani zbornik latinskih i hrvatskih crkvenih napjeva. Izvorno se pojavio u tri izdanja i to 1701.g. (tiskano u Beču), zatim drugo izdanje iz 1723.g (također tiskano u Beču) i treće izdanje 1757.g. (tiskano u Zagrebu). U najnovije doba pojavilo se i kritičko izdanje, dakle četvrto i to iz 1998.g. (tiskano u Zagrebu). Vjeruje se da je autor prvih izdanja bio zagrebački kanonik Toma Kovačević, iako se u samom tiskanom materijalu ne navodi niti jedno ime eventualnog autora. Ne treba čuditi da se na izdanju Cithare nije našlo ime autora, jer u stvari sama zbirka i nije nečije autorsko djelo već je skupljena s raznih strana i iz raznih prigodnih zbirki i rukopisa koje su sadržavale gregorijanske i narodne napjeve.

Sama Cithara Octochorda razdijeljena je na osam dijelova – otud i ime – osmožična. Dijelovi su za sva razdoblja crkvene godine i to ovim redom: DOŠAŠĆE (ADVENT) – BOŽIĆ – KORIZMA – USKRS – NEDJELJE KROZ GODINU – SLAVLJA BL. DJEVICE MARIJE – SVETAČKA SLAVLJA – POKOJNIČKO BOGOSLUŽJE S DODATKOM. Svaki pojedni dio kroz liturgijsku godinu donosi u svom sadržaju najprije latinsku misu, onda misu na hrvatskom, te nakon toga pobožne i liturgijske pjesme na latinskom i hrvatskom jeziku. Kod toga treba upozoriti da su hrvatski tekstovi (prijevodi s latinskog, kao i izvorni) pisani u tadašnjoj klasičnoj kajkavštini u stihovima koji odgovaraju ritmici glazbe. Notni tekst pisan je na četiri crte, s kvadratnim notama u prva dva izdanja, te s romboidnim notama u trećem izdanju. Taktne crte se javljaju samo u trećem izdanju i uloga im je da označavaju mjesto za uzimanje daha.

Cithara octochorda danas je živa i prisutna u našoj liturgiji. Naravno zbog suvremene i opće upotrebe napjevi su suvremeno notno napisani te ritmizirani, uz pročišćeni i osuvremenjeni tekst. Također ona je stalno prisutna kao nadahnuće mnogim našim poznatim skladateljima koji su na teme iz Cithare napisali mnoge svoje autorske skladbe (Vidaković, Kolander, Juratović, Novak, Žganec, Canjuga, Lešćan, Županović, Klobučar i dr.).

S obzirom da se radi o razdoblju od tri stotine godina od prvog izdanja, što i nije baš mala brojka ni kod naših zapadnoeuropskih susjeda, te s obzirom na utjecaj Cithare Octochorde uopće na liturgijsko pjevanje u nas od prvog izdanja do danas, navest ću samo neke pjesme i napjeve koji su tako poznati, a za koje prosječan pjevač i/ili slušatelj i ne sluti možda koliko su te pjesme stare ili od kud su. Često je to krivnja i samih izdavača novih pjesmarica koji smatraju da nije potrebno navesti da je napjev iz Cithare Octochorde ili pak dosta nespretno napišu samo “CO”, a to prosječno informiranom sudioniku u svetoj liturgiji čini mi se i nije dosta. Zato evo nekoliko danas zaista općepoznatih naslova, a koji su eto dio naše sistemske i tiskane glazbene liturgijske baštine stare 300 ali i više godine:

1) DOŠAŠĆE (ADVENT): Poslan bi anđel Gabrijel, Zdravo Djevice, Klikujte sada zanosno, Evo ide čas, Zlatnih krila, O Marijo ti sjajna zornice 2) BOŽIĆ: S nebesa je anđel došao, Svim na zemlji, Narodi nam se 3) KORIZMA: Stala Majka pod raspelom, O Isuse ja spoznajem, Svaka duša, Grijeh je dušu ranio, Narode moj ljubljeni, Slavi puče moj 4) USKRS: Uskrsnu Isus doista, Isus je uskrsnuo, Gospodin slavno uskrsnu, Pjevaj hvale Magdaleno, Nek mine Majko, 5) NEDJELJE KROZ GODINU: Oče naš dobri, Ovdje je sada 6) SLAVLJA BL. DJEVICE MARIJE: Zdravo Djevo čista, Spasa nam Majko, Majko Božja sveta Marijo 7) SVETAČKA SLAVLJA: Radosnim srcem (sv.Luka), Zahvalna srca (sv.Marko), Slavimo danas (sv.Lovro) 8) POKOJNIČKO BOGOSLUŽJE: Poslušajte ljudi

Stoga kad u crkvi slijedeći puta čujete ili zapjevate jedan od gore navedenih naslova i melodija, siguran sam da ćete se s ponosom i radošću sjetiti da se navršilo punih tri stotine godina od tiskanja tih pjesama, koje eto na isti način kroz stoljeća odzvanjaju u našim crkvama, uzdižući tako naše molitve kroz pjesmu Nebeskom Ocu.